Dobro razmislite prije što nego spakujete kofere: Ovo vas može koštati plate

Postoje smjernice ljekara kojih se treba pridržavati, jer im je cilj što brži oporavak, ali u važećim propisima ne postoje detaljno definisana pravila ponašanja. Suština prava na odsustvo sa rada iz zdravstvenih razloga jeste da se zaposlenom omogući oporavak i olakša povratak na posao. U pitanju je viša sila kao razlog spriječenosti za rad, zbog čega zakon predviđa pravo na naknadu zarade tokom tog perioda.

Ipak, zaposleni nema potpunu slobodu da se tokom bolovanja ponaša bez ikakvih ograničenja, a da to ne može imati posljedice po njegova prava iz radnog odnosa i zdravstvenog osiguranja. Propisi ipak prepoznaju situacije koje se mogu smatrati zloupotrebom bolovanja i koje mogu dovesti do pravnih posljedica.

Mogući gubitak prava na naknadu zarade

Prema članu 84. Zakona o zdravstvenom osiguranju, osiguraniku koji je privremeno spriječen za rad ne pripada pravo na naknadu zarade, bez obzira na to da li je isplatilac poslodavac ili RFZO, u sljedećim slučajevima:

Kada vam ne pripada pravo na naknadu

• ako je namjerno izazvao privremenu spriječenost za rad;
• ako je spriječenost nastala usljed konzumiranja alkohola ili psihoaktivnih supstanci;
• ako je namjerno sprečavao oporavak, odnosno osposobljavanje za rad;
• ako se bez opravdanog razloga ne podvrgne liječenju, osim kada je za to potreban zakonski pristanak;
• ako se bez opravdanog razloga ne javi:
• izabranom ljekaru u roku od tri dana od nastanka spriječenosti;
• prvostepenoj ljekarskoj komisiji po uputu izabranog ljekara;
• stručno-medicinskom organu u roku od tri dana od poziva;
• ako se tokom bolovanja bavi privrednom ili drugom aktivnošću kojom ostvaruje prihod;
• ako bez dozvole stručno-medicinskog organa RFZO otputuje iz mjesta prebivališta/boravišta ili ne postupa po uputstvima za liječenje;
• ako prima naknadu zarade po drugim propisima;
• ako na drugi način zloupotrijebi pravo na bolovanje;
• ako je na izdržavanju kazne zatvora;
• ako se prema njemu sprovodi mjera obaveznog psihijatrijskog ili liječenja zavisnosti u zdravstvenoj ustanovi.

Dakle, Zakon o zdravstvenom osiguranju predviđa više situacija u kojima dolazi do gubitka prava na naknadu zarade tokom bolovanja. Jedna od njih je i napuštanje mjesta prebivališta bez odobrenja ljekara ili ljekarske komisije, u zavisnosti od toga ko vodi postupak bolovanja. Zbog toga zaposleni nema potpunu slobodu ponašanja tokom bolovanja, jer određeni postupci mogu dovesti do gubitka prava na naknadu.

Otkaz zbog zloupotrebe bolovanja

Prema članu 179. stav 3. tačka 3) Zakona o radu, poslodavac može otkazati ugovor o radu zaposlenom koji ne poštuje radnu disciplinu, ako zloupotrijebi pravo na odsustvo zbog privremene spriječenosti za rad. Ova odredba se primjenjuje u svakom konkretnom slučaju pojedinačno, pri čemu mora postojati jasna namjera zloupotrebe prava, što zavisi od okolnosti slučaja i ne može se unaprijed precizno definisati jednim pravilom.

Zbog toga se svako napuštanje mjesta prebivališta bez dozvole izabranog ljekara ili ljekarske komisije ne smatra automatski zloupotrebom, već se to procjenjuje od slučaja do slučaja. O tome govori i stav iz Presude Vrhovnog kasacionog suda u predmetu Rev2 842/2017 od 30.11.2017. godine, potvrđen na sjednici Građanskog odjeljenja 24.04.2018. godine. Prema toj presudi, zloupotreba postoji kada zaposleni sprečava sopstveni oporavak ili koristi bolovanje suprotno svrsi zbog koje je odobreno.

Region

Preminuo Ivan Rimac: Čuveni biznismen iza sebe ostavio milione

U konkretnom slučaju sud je zauzeo stav da, iako je zaposlena samoinicijativno napustila mjesto prebivališta tokom bolovanja, „ona na taj način nije sprečavala svoje ozdravljenje, niti je takvo postupanje uticalo na produženje njene spriječenosti za rad“. Dalje je navedeno da „zloupotreba privremene spriječenosti za rad postoji kada se bolovanje koristi kada zaposleni nije bolestan ili je sposoban za rad, kao i kada se tokom bolovanja ponaša suprotno propisanoj terapiji ili svrsi odsustva“.

Sud je utvrdio da u tom slučaju nije dokazano da je zaposlena kršila terapiju niti pogoršala zdravstveno stanje, jer priroda bolesti nije zahtijevala mirovanje ili ograničeno kretanje. Zbog toga je zaključeno da napuštanje mjesta prebivališta bez dozvole stručno-medicinskog organa može biti osnov za povraćaj isplaćenih sredstava, ali ne mora nužno predstavljati zloupotrebu bolovanja.

Odredbe člana 85. Zakona o zdravstvenom osiguranju propisuju situacije u kojima ne postoji pravo na naknadu zarade. Međutim, te situacije same po sebi ne znače automatski i otkaz ugovora o radu, već se uvijek procjenjuju u okviru konkretnog slučaja. U ovom predmetu je zaključeno da konkretno ponašanje nije predstavljalo zloupotrebu, iako u drugim okolnostima može biti drugačije ocijenjeno.

Kontrola zaposlenog van radnog mjesta

Vrhovni kasacioni sud je u istoj presudi zaključio da se kontrola zaposlenog van radnog mjesta mora tumačiti restriktivno i predstavlja izuzetak. Zakon o zdravstvenom osiguranju predviđa mehanizme kontrole bolovanja, pa poslodavac može tražiti provjeru opravdanosti od nadležnih organa, uključujući ljekarske komisije RFZO. Ako posumnja u opravdanost bolovanja, može pokrenuti postupak provjere zdravstvene sposobnosti zaposlenog.

Međutim, poslodavac van zakonom propisanih ovlašćenja ne može proširivati svoju kontrolu, niti pratiti kretanje zaposlenog van radnog mjesta ili radnog vremena. Zbog toga je pravno nedopušteno da poslodavac kontroliše kretanje zaposlenog van radnog vremena, uključujući i putovanja u inostranstvo.

Prelazak državne granice od strane zaposlenog

Ne postoji pravni osnov koji bi omogućio poslodavcu da od Granične policije Republike Srbije traži podatke o kretanju zaposlenog preko državne granice. Činjenica da je zaposleni na bolovanju ne mijenja ovo pravilo, jer sloboda kretanja predstavlja ustavom zagarantovano pravo.

Svijet

Zatresao se Pacifik: Snažnih 5,5 stepeni

Na granici službenik Granične policije provjerava isključivo putnu ispravu. Ne postoji ovlašćenje da se traži ljekarska dozvola za napuštanje mjesta prebivališta, jer ljekarski organi nemaju pravo da ograničavaju kretanje, već samo utiču na pravo na naknadu zarade. Odsustvo takve dozvole ne znači zabranu kretanja, već može imati posljedice isključivo po isplatu naknade zarade tokom bolovanja, a u pojedinim slučajevima i po radni odnos.

Međutim, sloboda kretanja se ne može ograničiti zbog bolovanja, niti poslodavac, RFZO ili ljekarski organi imaju ovlašćenje da to pravo ukinu. Granična policija ne raspolaže informacijom da je lice na bolovanju, niti bi mogla da mu zabrani izlazak ili ulazak u zemlju na osnovu tog statusa. Takođe, poslodavac i RFZO nemaju pravo da traže podatke o kretanju zaposlenog preko granice, niti policija ima obavezu da im takve informacije dostavlja.

Zaključno, kretanje zaposlenog tokom bolovanja ne može biti predmet praćenja od strane poslodavca, osim u slučajevima kada to naloži sud u zakonom predviđenim postupcima, piše Infostud.