Mislila da ide na kurs kuvanja, a završila u sekti: Pretvorili je u roba

Bila je uzbuđena jer joj je to bio prvi dan nasamo sa majkom Meri. Bio je to bijeg iz ledenog bungalova sa četiri spavaće sobe koji je dijelila sa roditeljima i 15 braće i sestara u siromašnom predgrađu Drogeda, oko 30 milja sjeverno od Dablina.

Po dolasku, grupa „lijepih žena“ odnijela ju je u svoju besprijekornu kuhinju, rekla joj da je „posebna“ i obasula je svježe pečenim hljebom, pecivima i kolačima – nezamislivim poslasticama za djevojčicu čija je porodica jedva mogla da priušti kupovinu namirnica.

Jedva je mogla da vjeruje svojoj sreći. Ali gostoljubivi zagrljaj kuvarske škole tog decembarskog dnя 1979. godine bio je zlokobna fasada. Daleko od toga da pruži utočište od njenog turobnog porodičnog života, to se pokazalo kao prvi korak ka tome da postane ono što ona opisuje kao „rob“ za tajnovitu katoličku sektu Opus Dei.

Prošlo je više od tri decenije otkako je pobjegla, ali Šeila i dalje nosi ožiljke koje je ostavila cilica, metalna podvezica sa šiljcima koju je bila prisiljena da nosi dva sata dnevno kao čin pokajanja.

Grizući je u bedro poput bodljikave žice, ostavila je niz ružnih neravnina, što svjedoči o njenom sedmogodišnjem tihom ropstvu u konferencijskom centru Lismulin u Opusu Dei, u blizini kuvarske škole, skrivenom drvećem u udaljenom selu oko pola sata vožnje od Drogede.

Region

Alarmantne brojke u Hrvatskoj: Za 13 godina 64.000 učenika manje

Rečeno joj je da je njen poziv bio „asistent numerari“ - u suštini kućna sluškinja. Šeila je radila sedam dana u nedjelji, ustajala svako jutro u šest časova, ljubila tlo i govorila „Serviam“ (latinski za „ja ću služiti“).

Uslijedila je iscrpljujuća runda posluživanja doručka, čišćenja soba gostiju, pranja odjeće, čekanja na stolu za ručkom i večerom, sređivanja kapelice i pranja svešteničkog ruha. Svaki dan morala je da se moli dva i po sata i legala je tek u 22 časa, spremna da ponovo započne čitav naporan ciklus.

Pomoćnici su smjeli da vide svoje porodice samo jednom godišnje, a za Šeilu nije bilo božanskog nadahnuća u ovoj neplaćenoj, mukotrpnoj i psihološkoj torturi koja ju je natjerala da razmišlja o nezamislivom.

"Postojalo je pravilo da si, ako si silovana, automatski izbačena", kaže ona.

"Sjećam se da sam pokušala da istražim kako bih tome mogla da se izložim."

Otkriveno novo lice kontroverzne organizacije

Sada ima 56 godina i razvedena je majka dvoje djece. Šeila i dalje živi u Drogedi. Elegantno odjevena u odijelo sa pantalonama za naš intervju, u dnevnoj sobi koja je izrazito lišena religioznih slika kakve se često nalaze u katoličkim domovima, očigledno joj je uznemirujuće da ponovo proživljava svoja iskustva.

Čini to jer su je toliko razljutili nalazi nedavne istrage o Opusu Dei koju je sproveo Mejl, otkrivajući koliko se malo toga promijenilo u ovoj najkontroverznijoj organizaciji.

Svijet

U sudaru dva voza povrijeđeno više osoba

Osnovan 1928. godine od strane španskog sveštenika Hosemarije Eskrive, kasnije optuženog da podržava krvavu diktaturu generala Franka, ovaj red uči da se svetost može postići svakodnevnim zadacima u običnom životu (Opus Dei je latinski izraz za „Božije djelo“).

Sa gotovo 100.000 članova širom svijeta, od kojih je oko 500 u Velikoj Britaniji i 4.400 u SAD, sekta je dugo opovrgavala svoj prikaz u najprodavanijoj knjizi Dana Brauna iz 2003. godine „Da Vinčijev kod“, odbacujući sugestiju da se radi o zlokobnoj, osvetoljubivoj i nasilnoj sekti kao „zlonamjernu glupost“.

Ali nedavno se suočila sa zastrašujućim optužbama za zlostavljanje žena širom svijeta, a u Ujedinjenom Kraljevstvu naš novinar je otkrio da i dalje postoje uznemirujući odjeci distopijskog romana Margaret Atvud „Sluškinjina priča“.

Sa svojim pipcima koji sežu sve do britanskih univerzitetskih kampusa, Opus Dei regrutuje ranjive mlade žene u centre kao što je Lejkfild Hospitaliti Koledž, pridružena ugostiteljska škola u bogatom Hampstedu, u sjevernom Londonu, piše Dejli mejl.