Otimao je djecu, ubijao ih i jeo: Jeziva priča o uglednom starcu

Bio je tih, povučen, religiozan. A iza zatvorenih vrata - predator.

Ko je bio Albert Fiš?

Rođen 19. maja 1870. godine u Vašingtonu, kao Hamilton Hauard Fiš, kasnije je uzeo ime Albert. Njegovo djetinjstvo obilježilo je siromaštvo i boravak u sirotištu. Tokom cijelog života radio je razne poslove, oženio se i imao šestoro djece. Komšije su ga opisivale kao nenametljivog i tihog čovjeka.

Ali tokom godina, Fiš je razvio teške mentalne poremećaje, sadističke i mazohističke sklonosti i opsesiju djecom. U svojim kasnijim priznanjima, tvrdio je da je napao ili pokušao da napadne veliki broj djece širom Sjedinjenih Država. Policija je uspjela da dokaže samo djelić njegovih zločina.

Užas je počeo ljeta 1924. godine.

Prva žrtva kasnije povezana sa Albertom Fišem bio je osmogodišnji Fransis Mekdonel. Dječak je nestao 14. jula 1924. godine na Stejten Ajlendu, a potraga je završena najgorim mogućim ishodom. Nekoliko dana kasnije, njegovo tijelo je pronađeno u šumovitom području, brutalno pretučeno. Preminuo je 17. jula 1924. godine od zadobijenih povreda. Policija tada nije uspjela da pronađe počinioca. Tek deceniju kasnije, tokom ispitivanja nakon hapšenja, Fiš je priznao ubistvo. Do tada je slučaj ostao nerješena rana u lokalnoj zajednici.

Region

Isplivali novi detalji: Hrvatski policajac i ubica bili komšije

Tri godine kasnije, 11. februara 1927. godine, četvorogodišnji Bili Gafni iz Bruklina je nestao. Posljednji put je viđen u hodniku stambene zgrade kako se igra sa drugim dječakom. Nestanak je pokrenuo veliku potragu, ali nikada nije pronađen trag dječaka. Godinama kasnije, tokom ispitivanja, Fiš je iznio šokantne tvrdnje da je oteo i ubio dječaka. Iako je dao detaljan opis zločina, Bilijevo tijelo nikada nije pronađeno, a fizički dokazi koji bi direktno povezali Fiša sa slučajem nikada nisu obezbjeđeni.

U oba slučaja, zajednički imenilac je bio isti - zločin bez počinioca, istraga bez rezultata i strah koji se polako uvlačio u svakodnevicu njujorških naselja.

Grejs Bad - slučaj koji je sve promijenio

Desetogodišnja Grejs Bad nestala je sa Menhetna 3. juna 1928. Njen nestanak postao je jedan od najpoznatijih slučajeva tog vremena.

Sve je počelo oglasom u novinama. Grejsin stariji brat Edvard Bad tražio je posao na farmi kako bi pomogao u izdržavanju porodice. Na oglas se javio čovjek koji se predstavio kao Frenk Hauard - navodno bogati farmer koji želi da zaposli mladog čovjeka.

Taj čovjek je bio Albert Fiš

Došao je u stan porodice Bad, ostavio je utisak ljubaznog i uglednog starijeg gospodina i razgovarao o poslu sa Edvardom. Shvativši da je mladić fizički jak, promijenio je plan. Spomenuo je da ide na rođendansku zabavu svoje nećake i predložio da povede jednu od djevojaka porodice. Grejs je pošla sa njim, obećavši da će se vratiti uveče.

Nikada se nije vratila.

Pismo koje je šokiralo naciju

Godinama nakon nestanka Grejs Bad, slučaj je praktično zamro. Nije bilo svjedoka, tijela, konkretnog traga koji bi policiju odveo do počinioca. Onda je, u novembru 1934. godine, porodica primila pismo koje je zauvijek promijenilo tok istrage.

Autor se obratio Grejsinoj majci hladnim, gotovo poslovnim tonom. U dugom i detaljnom tekstu, opisao je kako je odveo djevojčicu iz njenog stana, kako ju je vozom odveo van grada i kako ju je namjerno izolovao prije nego što ju je ubio. Najmučniji dio pisma sadržao je eksplicitne opise rasparčavanja i kanibalizma, napisane bez trunke kajanja. U jednom dijelu je čak izjavio da djevojčica „nije patila“, u perverznom pokušaju da uvjeri majku kojoj se obraćao.

Pismo se završavalo potpisom: Albert Fiš.

Svijet

Ovo je ubica male Anje (11): Završio pedagogiju i radio sa djecom

Policija je shvatila da, uprkos monstruoznom sadržaju, dokument predstavlja konkretan trag. Papir, mastilo i koverta su analizirani. Istražitelji su uspjeli da utvrde da je pismo poslato iz pansiona na Menhetnu. Ključ je bila gazdarica, koja se sjetila neobičnog starijeg stanara - mirnog, urednog čovjeka koji je tamo kratko boravio i koji je djelovao nervozno dok je odlazio.

Taj opis se poklapao sa osobom koju su detektivi već imali u dosijeu za ranije prijave zlostavljanja djece.

Albert Fiš je uhapšen 13. decembra 1934. godine u svom domu. Kada mu je pismo ukazano, nije porekao autorstvo. U stvari, detaljno je potvrdio sve što je u njemu napisao.

Ironično, upravo dokument koji je trebalo da dodatno traumatizuje porodicu Bad postao je ključni dokaz koji je, nakon šest godina tišine, doveo do hapšenja jednog od najozloglašenijih ubica u američkoj istoriji.

Igle u zadnjici

Nakon hapšenja 13. decembra 1934. godine, Albert Fiš je priznao niz zločina, a tokom ljekarskog pregleda, policija je otkrila još jedan jeziv detalj. Rendgenski snimci su pokazali da je imao metalne igle zabodene u predjelu karlice. On sam je tvrdio da ih je tamo postavio radi seksualnog uzbuđenja i samokažnjavanja. Ljekari su izbrojali najmanje dvadeset njih, od kojih neke nikada nisu izvađene.

Suđenje za ubistvo Grejs Bad počelo je u martu 1935. godine. Odbrana je insistirala na neuračunljivosti, navodeći njegovu tešku mentalnu patologiju. Ipak, porota ga je proglasila krivim 27. marta 1935. godine.

Osuđen je na smrt. Pogubljen je 16. januara 1936. godine u električnoj stolici u zatvoru Sing Sing u državi Njujork. Prema izvještajima iz tog vremena, došlo je do kratkog tehničkog problema tokom prve primjene električne struje, navodno zbog metalnih igala u njegovom tijelu koje su ometale električno kolo. Nakon što je električna struja ponovo primjenjena, proglašen je mrtvim.

Ovim je okončana priča o jednom od najozloglašenijih serijskih ubica u Americi - ali mit o „Sivom čovjeku“ ostaje dio najmračnijih poglavlja kriminalne istorije 20. vijeka.

Nasljeđe straha

Albert Fiš je upamćen kao jedan od najmonstruoznijih ubica u američkoj istoriji. On sam je tvrdio da je ubio više djece nego što je dokazano, ali mnoge njegove izjave nikada nisu potvrđene.

Njegov slučaj je pokazao koliko dugo zlo može da se krije iza običnog lica. U vremenu bez moderne forenzike i centralizovanih baza podataka, Fiš je godinama izbjegavao pravdu.

Na kraju, nije otkriven velikom policijskom operacijom, već jednim pismom - hladnim, preciznim i jezivim. Pismom koje je zauvijek promijenilo tok istrage i razotkrilo čovjeka iza maske mirnog starca.

(indeks)