„Morski kanibal“ je stigao: Naučnici upozoravaju na opasnost

Na vrhuncu invazije 1988. godine, gustina populacije je dostigla 400 jedinki po kubnom metru, ali je potom počela da opada jer je ribaj konzumirao ogromne količine zooplanktona, svog glavnog izvora hrane. Iako brojnost u Baltiku još uvijek nije toliko visoka, najnovija istraživanja pokazuju da se njegovo širenje ubrzava, što je vjerovatno olakšano i širenjem zona sa nedostatkom kiseonika, piše Euronews .

Kanibalizam kao strategija preživljavanja

Ovaj beskičmenjak, poznat i kao „morski kanibal“, sposoban je za bioluminiscenciju, što znači da svjetli u mraku, i predstavlja ozbiljnu prijetnju ribarstvu. Vrste poput papaline i sardine su posebno ugrožene jer se hrani njihovim jajima i larvama, što direktno smanjuje buduće riblje zalihe.

Region

Morske kornjače izujedale kupače u Hrvatskoj, među njima i dijete: Ljekari izdali upozorenje

Studije su potvrdile da „Mnemiopsis leidyi“ konzumira ogromne količine zooplanktona, čime uskraćuje hranu mnogim drugim morskim organizmima i narušava prirodnu ravnotežu. Vrsta je takođe razvila specifičnu strategiju preživljavanja. Kada ponestane hrane, odrasle jedinke mogu da jedu sopstvene larve, koje služe kao dodatni izvor energije.

Ovaj kanibalizam omogućava vrsti da preživi u veoma nepovoljnim uslovima. Međutim, najbolje uspjeva u plitkim, toplim, hranljivim materijama bogatim priobalnim vodama. U novim ekosistemima često nema prirodnih neprijatelja koji bi kontrolisali njenu populaciju.

Ograničena uloga prirodnih predatora

U Baltiku je situacija donekle drugačija. Studija objavljena u januaru 2026. u časopisu „Journal of Plankton Research“ pokazala je da bi trobodi gnjurac („Gasterosteus aculeatus“), autohtona baltička vrsta, mogao biti prirodni neprijatelj rebraste ribe jer se hrani njenim larvama.

Međutim, nedavna zapažanja otkrivaju da povećana hipoksija - pad nivoa kiseonika u vodi koji stvara takozvane „mrtve zone“ - ograničava aktivnost gregorijanaca i smanjuje njihov lov. To znači da uspjeh ovog invazivnog beskičmenjaka zavisi ne samo od porasta temperature mora usljed klimatskih promjena, već i od postepenog gubitka staništa pogodnih za njegove prirodne neprijatelje.

Svijet

Idete u Grčku na more? Obratite pažnju, carinicu su u štrajku

Paradoksalno, klimatske promjene takođe doprinose smanjenju saliniteta Baltičkog mora, što ne odgovara u potpunosti vrsti „Mnemiopsis leidyi“ jer ona preferira vodu sa nešto većim salinitetom. Zbog složenosti ovih procesa, naučnicima ostaje izazov da predvide buduće promjene.

Ekosistem pod pritiskom

Pojava „morskog kanibala“ je samo jedan od signala da je ekosistem Baltičkog mora pod velikim pritiskom. Posljednjih godina naučnici su zabilježili širenje zona bez kiseonika, bilježe fluktuacije nivoa mora i sve češće pojave povezane sa klimatskim promjenama. Ovi procesi utiču na životne uslove autohtonih vrsta i mogu olakšati širenje stranih organizama koji su bolje prilagođeni novim okolnostima.

Međutim, nisu sve strane vrste nužno prijetnja. Neke se postepeno integrišu u lokalnu mrežu, a neke čak mogu povećati biodiverzitet. Primjer je američki rak, koji je postao važan izvor hrane za bakalar, list i ptice močvarice.

Još jedan primjer je pješčana školjka („Mya arenaria“), koja se duboko ukopava u sediment na dnu, čime pomaže u njegovom olabavljanju i poboljšanju snabdevanja kiseonikom. Baltičko more stoga ostaje dinamičan i osjetljiv ekosistem u kome su prirodni procesi sve više isprepleteni sa posljedicama ljudskih aktivnosti i globalnih klimatskih promjena.

(indeks)