Dječak (3) zaražen bjesnilom, ljekari gube nadu

Njegovo sićušno tijelo bilo je izobličeno infekcijom bijesnila koja je stigla do mozga. Njegova majka Šeuli Akter (38) sjedila je pored njega i masirala mu noge u nadi da bi to moglo da opusti njegove mišiće, ali nije imalo nikakvog efekta. Šake i stopala bili su mu ukočeni od grčeva.

Abdul je u bolnici bio mjesec dana, ali ljekari su rekli da vjerovatno neće još dugo živjeti. Infekcija je, kako su rekli, napredovala do degenerativnog encefalitisa; virus je stigao do njegovog mozga. Abdul se tresao, obuzet temperaturom. Disao je ubrzano i panično, a povremeno bi se čuli njegovi jauci od bola. Na bradi mu je bio karakterističan ožiljak od ujeda psa, izvora infekcije.

"Igrao se napolju sa drugom djecom. Pas, jedan od onih koji su uvijek čekali napolju, iznenada ga je napao. Rekli su da je krenuo na njega jer je bio najmanji", rekla je Šeuli.

Bijesnilo je stalna prijednja u prenatrpanim i nehigijenskim sirotinjskim naseljima glavnog grada Bangladeša, a Infektivna bolnica bilježi porast broja smrtnih slučajeva od ove bolesti tokom posljednje tri godine.

Posle decenija napretka, priče poput Abdulove ponovo postaju sve češće, jer broj slučajeva bijesnila i smrtnih ishoda raste u žarištima poput Bangladeša, Indije i dijelova Afrike.

U gotovo svim slučajevima, porast broja oboljelih poklapa se sa velikim brojem pasa lutalica. U nekim pogođenim zemljama, poput Maroka i Šri Lanke, oni i druge životinje lutalice čak su postali turistička atrakcija. Dakle, šta treba učiniti i zašto je bijesnilo ponovo u porastu?

Region

Partnerki prijetio da će je ubiti sjekirom: Dobio kaznu od 600 maraka

Bijesnilo svake godine usmrti više od 60.000 ljudi, gotovo jednu osobu na svakih devet minuta, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO). Ovaj broj, priznaje svjetsko zdravstveno tijelo, vjerovatno je značajno potcjenjen.

Najveći teret pada na siromašno ruralno stanovništvo u Aziji i Africi, a oko polovine svih slučajeva odnosi se na djecu mlađu od 15 godina. Ipak, bolest može da se spriječi, a odgovarajućom strategijom može da se stavi pod kontrolu ili potpuno iskoreni.

Oko 99 odsto slučajeva bijesnila kod ljudi dobija se ujedom zaraženog psa, a globalni zdravstveni podaci pokazuju da zemlje sa velikim brojem pasa lutalica koji slobodno lutaju i nisu vakcinisani imaju ubjedljivo najveći broj smrtnih slučajeva.

Vjeruje se, na primjer, da Indija ima oko 60 miliona pasa lutalica i da je odgovorna za više od trećine svih smrtnih slučajeva od bijesnila kod ljudi u svijetu, piše Telegraf.

Nasuprot tome, zemlje koje su uvele obaveznu vakcinaciju i druge mjere javnog zdravlja, kao i preduzele korake za kontrolu populacije pasa lutalica, praktično su iskorenile bolest. Uzmimo Sjedinjene Američke Države kao primjer.

Jedna od najpoznatijih scena u čitavoj književnosti 20. vijeka jeste ona u kojoj izmišljeni advokat Atikus Finč ubija bijesnog psa koji je zalutao u grad. Scena iz romana "Ubiti pticu rugalicu" ključni je trenutak u razvoju lika glavnog junaka, ali je i odraz mnogo veće prijednje koju je bijesnilo nekada predstavljalo za Amerikance.

Tridesetih godina, kada je radnja knjige smještena, virus bijesnila još je bio endemičan među američkim psima, što je svake godine dovodilo do hiljada slučajeva kod domaćih životinja i desetina slučajeva kod ljudi.

Međutim, do trenutka kada je knjiga objavljena 1960. godine, bijesnilo je uglavnom bilo pod kontrolom, a do kraja te decenije prijavljeno je manje od 500 slučajeva bijesnila kod pasa i samo tri kod ljudi, prema podacima američkih Centara za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC).

Akademici ovaj nagli pad broja slučajeva bijesnila uglavnom pripisuju javnozdravstvenim kampanjama nakon Drugog svjetskog rata. Tokom četrdesetih i pedesetih godina, mnoge savezne države u SAD počele su da uvode obaveznu vakcinaciju pasa protiv bijesnila. Istovremeno, mnoge lokalne vlasti počele su da uvode pravila prema kojima psi moraju da budu na povocu.

Ciljano uklanjanje pasa i široka mreža prihvatilišta za pse u zemlji takođe su odigrali ključnu ulogu u kontroli populacije pasa lutalica.

Region

Partnerki prijetio da će je ubiti sjekirom: Dobio kaznu od 600 maraka

Iako uklanjanje pasa zvanično danas nije dio američke strategije za kontrolu bijesnila - i postalo je izuzetno osjetljivo pitanje širom svijeta - veliki broj pasa lutalica se širom zemlje tiho eutanazira kako bi se populacija pasa držala pod kontrolom.

Američka organizacija za zaštitu životinja Best Friends Animal Society došla je do podataka prema kojima je oko 207.400 pasa eutanazirano u prihvatilištima 2023. godine - otprilike jedan na svaka dva i po minuta.

SAD su uspješno iskorenile bijesnilo kod pasa 2008. godine (virus se, međutim, i dalje može pronaći kod divljih sisara, uključujući mačke, slijepe miševe i rakune) i sada godišnje troše do 510 miliona dolara na kontinuirane napore u prevenciji.

"Sve se svodi na masovnu vakcinaciju pasa", rekao je Feliks Lankester, direktor organizacije Rabies Free Africa i profesor na Univerzitetu države Vašington.

"One zemlje koje su uvele masovnu vakcinaciju - koordinisanu, sistematsku masovnu vakcinaciju pasa - bile su uspješne, a zemlje koje nisu pokazale nikakav napredak, prema mom iskustvu, jesu one koje nemaju koordinisan program", rekao je za The Telegraph.

"Ako pogledate veliki dio Afrike, većina zemalja zaista radi veoma malo. Isto je i u Aziji, mora da postoji koordinisana nacionalna strategija za vakcinaciju pasa. U suprotnom će ostati džepovi endemskog prisustva bolesti, koji će potom izazivati probleme", naveo je.

Razlog zbog kojeg jednostavno uklanjanje pasa lutalica nije dovoljno jeste taj što se virus vraća kada se populacija lutalica obnovi - osim ako su psi vakcinisani.

Pandemija je takođe možda imala ulogu u sadašnjem ponovnom porastu bolesti, jer je poremetila kampanje vakcinacije.

Ljubav i seks

Žene otkrile šta ih privlači: Muškarci, ovo morate da uradite u krevetu

"Postoji mnogo pitanja u vezi sa tim da li je pandemija uticala na vakcinaciju. Svakako, u vrijeme pandemije vakcinacija tamo gdje radimo u istočnoj Africi bila je pogođena jer nismo mogli da pošaljemo naše timove na teren", rekao je profesor Lankester.

Smanjenje sredstava za globalno zdravstvo takođe je pogodilo budžete zemalja sa velikim problemima sa bijesnilom, dodao je.

Čak i kratak prekid programa vakcinacije može biti katastrofalan, jer bolest može brzo ponovo da se proširi među populacijom pasa.

"U mnogim od ovih zemalja prosječni životni vijek pasa veoma je kratak, pa je smjena populacije pasa brza", objasnio je profesor Lankester.

"Dakle, ako vakcinišete tokom prve godine i ostvarite svoje ciljeve, ali zatim tokom druge i treće godine ne vakcinišete u istoj mjeri, veoma brzo ćete izgubiti kolektivni imunitet jer će se rađati nevakcinisani štenci, a vakcinisani psi će uginuti", rekao je.

"Možete sa 70 odsto obuhvata vakcinacijom pasti ispod 40 odsto za godinu i po dana, a kada padne ispod 40 odsto, prenošenje bijesnila može da se održi i bolest će se vratiti."

Kao primjer, bijesnilo se posljednjih godina ponovo pojavilo kao ozbiljan javnozdravstveni problem u Ukrajini, kao posljedica poremećaja programa vakcinacije i naglog porasta broja raseljenih i napuštenih kućnih ljubimaca. Broj ljudi koje su ujedele bijesne životinje porastao je sa 780 u 2021. na 2.507 u 2024. godini, prema podacima ukrajinskog Ministarstva zdravlja.

Danas je prilično teško zamisliti junaka knjige napisane u naše vrijeme kako hladnokrvno ubija bijesnog psa, a ne morate daleko da tražite dokaze o tome koliko je nepopularna ideja uklanjanja pasa lutalica, ili čak preduzimanja koraka da se oni uklone iz gradova.

Masovni protesti izbili su u Indiji prošle godine nakon što je najviši sud te zemlje, postupajući po sopstvenom ovlašćenju protiv onoga što je nazvao javnozdravstvenom "prijednjom" koju predstavlja bijesnilo, naložio vlastima da počnu da hvataju gradske pse lutalice i smještaju ih u prihvatilišta.

Ipak, odluku je pozdravila porodica Čavi Šarme, šestogodišnje djevojčice koja je preminula od infekcije bijesnilom nakon što ju je u glavnom gradu Indije ujeo pas lutalica.

Fudbal

Očenaš dijeli pravdu na Poljudu

"Nadam se da više neće biti Čavi, koje će negdje drugde biti povređene. Niko ne bi trebalo da prođe kroz okrutnu sudbinu kroz koju smo mi prošli", rekla je njena tetka lokalnoj televiziji.

Ipak, stručnjaci uglavnom smatraju da masovno uklanjanje pasa nije rješenje, a nekoliko studija pokazalo je da je neefikasno u kontroli bijesnila.

Uklanjanje populacije pasa može privremeno očistiti ulice, ali takođe stvara efekat vakuuma, privlačeći nevakcinisane - a samim tim potencijalno i bijesne - pse iz okolnog područja, koji su manje naviknuti na ljude.

Profesor Lankester rekao je da, iako ciljana uklanjanja pasa možda i dalje mogu biti korisna za kontrolu velikih populacija pasa iz zajednice na mjestima poput indijskih gradova, efikasnost uklanjanja pasa kao sredstva za kontrolu bijesnila je upitna.

"Ne mislim da smo previše emotivni kada je to u pitanju. Pragmatičan sam i, kada bi to bio put naprijed, mislim da bih to podržao, ali nema dokaza da to funkcioniše, skupo je i duboko je nepopularno", rekao je.

SZO želi da do 2030. godine eliminiše smrtne slučajeve ljudi od bijesnila koje prenose psi, a njena strategija zasniva se na tri glavna stuba:

Vakcinacija pasa lutalica (želi da postigne stopu vakcinacije od najmanje 70 odsto u endemskim područjima)

Proširenje pristupa vakcinama i spasonosnim vakcinama nakon izlaganja kod ljudi

Poboljšanje informisanosti zajednice o bolesti i promovisanje odgovornog vlasništva nad kućnim ljubimcima

Problem izgleda leži u tome što je sprovođenje ove strategije lakše reći nego učiniti u mnogim mjestima gdje je bijesnilo i dalje endemsko. Jedan od razloga je cijena. U eri rastućih troškova i sve manjih budžeta, mnogi ljudi i vlade u zemljama u razvoju jednostavno ne smatraju bijesnilo prioritetom.

"Mislim da smo prilično daleko od toga da budemo u mogućnosti da sprovedemo onu vrstu privatno finansirane masovne vakcinacije pasa kakvu imamo u Americi i Evropi", rekao je profesor Lankester.

Drugi problem je što, iako mnoge zemlje već imaju zakone o vlasništvu nad psima, oni se rijetko sprovode.

"U svim zemljama u kojima sam radio postoje veoma dobri zakoni o vlasništvu nad psima - ako ćete imati psa, morate da ga vakcinišete protiv bijesnila - ali ti zakoni se ne primjenjuju", rekao je profesor Lankester.

Smrtni slučajevi ljudi od bijesnila kreću se u pogrešnom smjeru u mnogim zemljama sa najvećim teretom bolesti, uključujući Indiju, Bangladeš, Filipine, Maleziju, Južni Sudan i Demokratsku Republiku Kongo, prema podacima SZO.

Bijesnilo je takođe i dalje endemsko u mnogim područjima koja posjećuju zapadni turisti, kao i šokantna smrt prošle godine Ivon Ford, britanske bake, četiri mjeseca nakon što ju je tokom odmora u Maroku ogrebalo štene.

"Gledati kako se Ivon tako brzo pogoršava bilo je izuzetno traumatično", rekla je njena ćerka Robin Tomson tokom istrage o njenoj smrti u Šefildu.

Smrt je navela britansku Agenciju za zdravstvenu bezbjednost da podsjeti putnike na rizike povezane sa životinjama lutalicama.

Neke zemlje su, međutim, uspjele. U Latinskoj Americi broj slučajeva bijesnila kod ljudi i pasa smanjen je za više od 99 odsto od 1983. godine zahvaljujući velikoj kampanji koju je nadzirala Panamerička zdravstvena organizacija (PAHO).

Prema tom planu, zemlje su se udružile kako bi kupovale vakcine po pristupačnim cijenama i sprovodile velike, sinhronizovane godišnje kampanje tokom kojih su desetine miliona pasa istovremeno vakcinisane.

Slično tome, regionalna zajednička nabavka poboljšala je pristup profilaksi nakon izlaganja, što je dovelo do dramatičnog pada broja smrtnih slučajeva.

U novije vrijeme, Turska je ostvarila značajan napredak u borbi protiv bijesnila i krenula sopstvenim putem.

Sa jedne strane, koristi pionirske - ali skupe - oralne vakcine protiv bijesnila, bacajući milione mamaca sa vakcinom iz vazduha na ogromna područja kako bi se bijesnilo kontrolisalo među divljim životinjama, kao i među teško dostupnim psima lutalicama.

Sa druge strane, vlada je nastavila sa sprovođenjem naredbe prema kojoj lokalne vlasti moraju da uhvate milione pasa lutalica, smjeste ih u prihvatilišta i eutanaziraju ako su bolesni ili opasni.

Aktivisti za prava životinja ovu naredbu nazivaju "zakonom o masakru", strahujući da će zbog nedostatka prostora u prihvatilištima dovesti do masovnog uklanjanja pasa.

SZO procjenjuje da bi potpuno iskorenjivanje bijesnila koje prenose psi u svim zemljama u kojima je bolest i dalje endemska koštalo oko 6,3 milijarde dolara - značajnu sumu, ali ne i onu koja je van domašaja većine razvijenih zemalja ili čak mnogih milijardera.

"Ne bi bilo pretjerano skupo iskoreniti bolest, s obzirom na količinu novca koja je u opticaju", rekao je profesor Lankester.

Oralne vakcine protiv bijesnila, poput onih koje koristi Turska, i dalje su preskupe za mnoge zemlje, ali bi mogle imati veliki uticaj ako postanu dostupnije, dodao je.

Ipak, u poređenju sa drugim velikim globalnim zdravstvenim ciljevima, poput malarije, HIV-a ili polio virusa, rad na iskorenjivanju bijesnila teško privlači sredstva.

Ali rješavanje problema bijesnila može zahtijevati i promjenu načina na koji se o ovoj bolesti razmišlja na mnogo osnovnijem nivou.

To je zato što vakcinaciju pasa protiv bijesnila obično doživljavamo kao nešto što je dobro za psa, umjesto kao nešto što koristi zdravlju ljudi.

"Kada ljudi razmišljaju o bijesnilu i vakcinisanju pasa, uvijek misle o tome kao o nečemu što je dobro za psa - što i jeste - ali nekako propuštaju poentu da je razlog zbog kojeg vakcinišete psa zaštita ljudi", rekao je profesor Lankester.

Savjeti

Ova tri prirodna sredstva su najbolja za čišćenje kuće

Bijesnilo je, kako je rekao, postalo žrtva "jaza odgovornosti" i uglavnom je prepušteno veterinarskom ili poljoprivrednom sektoru da se njime bavi, umjesto da se tretira kao javnozdravstveni problem.

"Na neki način je na veterinarskom sektoru da riješi ovaj problem, ali koristi ima javnozdravstveni sektor, i upravo je u tome problem", rekao je.

"U nekim zemljama veterinarski sektor je često manje zainteresovan za vakcinaciju protiv bijesnila jer ima mnogo drugih bolesti koje mora da finansira - bolesti stoke koje utiču na produktivnost."

Na kraju bi upravo turizam mogao da promijeni ovu dinamiku. Ford, britanska baka koja se zarazila bijesnilom od šteneta u Maroku, nije jedini poznati slučaj turista koji je obolio od ove bolesti.

Godine 2019. Brižit Kalestad postala je prva Norvežanka koja je preminula od bijesnila za više od 200 godina, nakon što se zarazila bolešću od šteneta na Filipinima, što je podstaklo velike bezbjednosne kampanje širom Skandinavije.

Za zemlje koje žele da izgrade i održe vrijedne turističke industrije, kontrola ne samo populacije kućnih ljubimaca, pasa i mačaka lutalica, već i divljih životinja, postaće sve važnija.