Slavimo veliku svetiteljku: Danas jedan kućni posao nikako ne treba raditi

Njena priča vezana je za vrijeme progona hrišćana u doba cara Maksimijana, kada su ispovjednici Hristovi bili vezivani, mučeni i izvođeni pred sudove bez milosti. U takvom jednom trenutku, dok su hrišćani stajali okovani pred pretorijom u Cezareji Palestinskoj, mlada Teodosija istupa iz naroda — ne kao posmatrač, već kao svjedok vjere.

Vidjevši mučene ispovjednike, ona im prilazi i hrabri ih da istraju do kraja, da ne odustanu od Hrista i da ne ustuknu pred smrću. Njene riječi, blage ali odlučne, dolaze do ušiju vojnika, koji je odmah odvode pred sudiju. Pred svjetovnom silom koja ne poznaje milost, stajala je djevojka krhkog tijela, ali nepokolebljivog duha, spremna da slijedi isti put onih koje je hrabrila.

Sudija, razjaren njenim ispovijedanjem vjere, naređuje da joj oko vrata privežu težak kamen i da je bace u morske dubine, kao da voda može ugasiti vjeru ili prekinuti život koji pripada Bogu. Međutim, predanje svjedoči da je voljom Božijom ostala živa: anđeli Gospodnji podižu je iz mora i iznose na obalu, kao znak da smrt nema posljednju riječ nad pravednicima.

Vraćena pred iste mučitelje, Teodosija ne odustaje od Hrista. Njena postojanost, umjesto da bude slomljena prethodnim mukama, postaje još čvršća. Tada biva osuđena na novo stradanje — prema predanju, bivala je izložena i zvijerima, ali ostajala nepovrijeđena, kao da je sama priroda ustuknula pred njenom vjerom. Na kraju, mučitelj izriče posljednju presudu — smrt mačem, i tako ona biva posječena, predajući svoju dušu Gospodu.

Noć nakon njenog stradanja donosi ono što mučitelji nisu mogli da zaustave — javljanje svetiteljke roditeljima. U nebeskoj svjetlosti, okružena djevstvenim dušama, ona im svjedoči o slavi Hristovoj i o Carstvu u koje je primljena, ukoravajući ih blagim riječima što su je odvraćali od puta mučeništva. Time predanje zaokružuje njen lik kao simbol čiste vjere koja prevazilazi strah, bol i smrt.

Molitva:

"Uzrastavši u vrlini blagougodno, mučenice, Hristova prijateljica si bila čista, i Svetoga Duha dom ljubljeni: Otuda si posramila đavola koji se bori protiv roda ljudskog. Dobro postradavši, posjekla si Kopronima mačem vjere, prepodobnomučenice Teodosija, i ka nebeskom dvorcu si otišla radujući se. Moli veliku milost za one koji te sa vjerom poštuju."

Običaji na današnji dan

U narodu se ovaj praznik obilježava uz tišinu i uzdržanje, uz vjerovanje da se tog dana ne koriste konopci, niti se obavlja pranje i prostiranje veša. Prema predanju, oni koji bi prekršili ovaj običaj izlažu se nesreći i životnim teškoćama, pa se dan Prepodobnomučenice Teodosije Tirske provodi u molitvi, miru i sjećanju na njeno stradanje i nebesku nagradu.

(Kurir)