Detalj kod atentata na Čarlija Kirka je mnogima promakao

Čarli Kirk, tada već globalno prepoznat kao lice mladog konzervativnog pokreta, stajao je na pozornici i izgovarao rečenicu koja se ponavljala poput molitve: “Sloboda govora nije privilegija, ona je kiseonik koji društvo udiše".

I upravo to je detalj koji je mnogima promakao, ali i rečenica koja danima nakon njegove smrti odzvanja širom svijeta i koja će vjerovatno odzvanjati godinama, možda i decenijama.

Svijet

Zaharova: Antiruske izjave moldavskih zvaničnika van granica zdravog razuma

Publika, sastavljena većinom od studenata, odgovarala je burnim aplauzom, zvižducima oduševljenja, a poneki suprotstavljeni povici nestajali su u masi.

Bio je to trenutak u kojem je mladi govornik, rođen u predgrađu Čikaga, a stasao na univerzitetskim kampusima Amerike, stao rame uz rame s onima čije su riječi preoblikovale istoriju.

Samo nekoliko minuta poslije, hitac ispaljen sa obližnje zgrade srušio ga je na pod i zauvijek prekinuo govor koji je trebao biti tek još jedno poglavlje njegove neumorne turneje.

Taj metak pretvorio je trenutak u mit, a političku figuru u legendu. Čarli Džejms Kirk, rođen 1993. u Arlington Hajtsu, odrastao je u porodici koja nije pripadala političkim elitama. Njegov otac bio je arhitekta, majka je radila na berzi. Od najranijih dana naučen je da se vrijednost čovjeka mjeri trudom i vjerom, a ne statusom.

Ušao u legendu

Dok su njegovi vršnjaci sanjali sportske karijere, Kirk je čitao Ronalda Regana i Miltona Fridmana. Još u srednjoj školi pisao je eseje o ograničenoj vladi i individualnoj slobodi, a njegov prvi veliki javni istup bila je kolumna u kojoj je kritikovao administraciju Baraka Obame zbog prevelike moći države. Ubrzo je postalo jasno da mladić ima dar: sposobnost da artikuliše konzervativne ideje jezikom koji je razumljiv mladima – i zarazan.

Godine 2012, sa samo osamnaest godina, osnovao je Turning Point USA. Organizacija je počela skromno, ali je njen uticaj ubrzo “eksplodirao” na američkim univerzitetima, stvarajući jezgro konzervativnog aktivizma koji se suprotstavljao dominaciji ljevice u akademskim institucijama.

Porodica

Roditelji sve češće dječacima daju ovo ime iz 13. vijeka

Prvi veliki uspjeh bila je akcija “Profesor Vočlist”, pokrenuta 2016.

Ideja iza projekta bila je informisati studente o profesorima čiji se javni nastupi, predavanja ili akademski radovi smatraju pristrasnim ili ideološki obojenim. Turning Point USA i Kirk lično nadzirali su razvoj i vođenje popisa, prikupljali informacije iz javno dostupnih izvora, uključujući objave na društvenim mrežama, intervjue i akademske radove, a sve s namjerom da studenti budu svjesni političkog i ideološkog okruženja u kojem se obrazuju.

Projekat je izazvao brojne kontroverze i kritike, doveo je i do optužbi za zastrašivanje profesora i narušavanje akademske slobode, ali je takođe učvrstio Kirkovu reputaciju kao snažnog i polarizujućeg aktera u američkom konzervativnom aktivizmu. Konzervativni studenti napokon su dobili nekoga ko i njima daje glas.

Medijski prilagodljiv

“Nije riječ o gušenju slobode govora profesora”, tvrdio je, “nego o tome da studenti imaju pravo znati ko predaje, kojim ideologijama i s kojim ciljem”.

Taj njegov stav, istovremeno defanzivan i napadački, odražavao je cijeli njegov politički habitus: otvoren, frontalno usmjeren protiv onih koji su vjerovali da drže monopol nad istinom. Njegov politički stil bio je energičan, direktan i medijski prilagodljiv.

Fudbal

Zeljković: FK Borac nastavlja da raste na terenu i van njega

“Čarli Kirk Šou” postao je jedan od najslušanijih konzervativnih podkasta u SAD, a njegove kratke video analize na društvenim mrežama bilježile su milione pregleda. Posebno je privlačio mlade, koji su u njemu vidjeli kombinaciju modernog komunikatora i principijelnog vođe.

Bio je blizak Donaldu Trampu, često ga je branio u najžešćim političkim bitkama, ali istovremeno insistirao da konzervativni pokret mora biti više od jedne osobe.

"Tramp je simbol, ali mi moramo biti pokret”, govorio je.

I zaista, postao je centralna figura nove konzervativne generacije, jednako harizmatičan na pozornici kao i u zatvorenim studentskim krugovima. No, što je jači postajao njegov uticaj, to je snažniji bio otpor.

Ljevičarski mediji redovno su ga nazivali “opasnim”, “desničarskim agitatorom”, pa čak i “demonom kampusa”.

Zanimljivosti

Ovi znaci će proći pakao, ali ih čeka moćna nagrada

"Njujork Tajms" jednom ga je proglasio “arhitektom toksične muškosti u politici”, dok je MSNBC često ironizovao njegove stavove.

Posebno nakon atentata, najviše je odjeknula izjava jednog od njihovih komentatora koji je insinuirao da je Kirk “sâm odabrao put koji završava nasiljem”.

Talas ogorčenja bio je toliko snažan da je mreža morala objaviti javno izvinjenje. Ali šteta je već bila učinjena: dio radikalizovane ljevice na društvenim mrežama slavodobitno je dijelio snimke atentata, uz poruke da je “pravda konačno došla po konzervativnog manipulatora”.

Put sukoba

Te reakcije nisu govorile samo o mržnji prema pojedincu, govorile su o društvu koje je izgubilo sposobnost razlikovanja političke borbe od fizičke eliminacije protivnika. Čarli Kirk nikada nije tražio lagodan život u političkom centru; njegov put bio je posut sukobima i kontroverzama, upravo onima koji su ga učinili simbolom borbe za konzervativne vrijednosti.

Njegovi stavovi o abortusu bili su jasni, beskompromisni i često su izazivali bijes ljevice:

“Abortus nije zdravstvena njega, abortus je prekid ljudskog života”, govorio je na brojnim skupovima, u podkastima i intervjuima.

Savjeti

Uz jedan trik vaše biljke i cvijeće bujaće sve do kasne jeseni

Svaka takva izjava izazivala je oštre reakcije, ali je u isto vrijeme učvrstila njegovu poziciju među mladima koji su ga pratili i u njegovim riječima prepoznali neustrašiv glas istine.

Neumorno je govorio i o promjeni pola maloljetnika, što je privuklo pažnju medija i proteste na kampusima. Kritičari su ga etiketirali kao transfoba, ali on je odgovarao s istim žarom kojim je branio slobodu govora:

“Ako ne smijemo govoriti istinu o biologiji, sloboda govora nestaje. A ako sloboda govora nestaje, nestaje i Amerika.”

Njegov stil bio je direktan, zapaljiv i, za mnoge, provokativan – ali upravo ta kombinacija strasti i preciznosti učinila ga je glasom nove generacije konzervativaca.

Region

Hrvatsko ostrvo preplavljeno smećem, fekalijama i kupačima bez kontrole

Nije prošla ni godina u kojoj njegov aktivizam ne bi izazvao polemiku. Tokom debate na univerzitetu u Kaliforniji, TPUSA je priredila okrugli sto s gostima poput Bena Šapira i Kendens Ovens, što je privuklo proteste lokalnih ljevičarskih organizacija. Ljevičarski mediji tada su ga nazivali “propagandistom mladih umova” i optuživali za širenje dezinformacija. Kirk je te napade koristio kao potvrdu vlastite učinkovitosti: “Ako se boje mojih riječi, znači da one imaju snagu. Ako imaju snagu, vrijede.”

Neumorni kritičari

U medijskom prostoru njegovi kritičari bili su neumoljivi. Ljevičarski portal "HafPost" objavio je članak u kojem ga je optužio da “sije podjele među studentima i podučava mlade kako mrziti različitost”.

TPUSA je odgovorila kratko i jasno: “Naša misija nije učiti djecu mržnji, nego im pokazati da sloboda i individualna odgovornost imaju vrijednost.”

Na društvenim mrežama njegov je uticaj bio ogroman, ali i meta radikalizovane ljevice. TikTok, Tviter i Instagram postali su frontovi na kojima su se sukobljavale ideje. Njegovi videozapisi o važnosti slobode govora i odbrani tradicionalnih vrijednosti često su izazivali hiljade komentara, od podrške do osude. Jedna od najpoznatijih kontroverzi dogodila se 2024, kada je TPUSA objavila video u kojem se raspravljalo o školskim kurikulima i “ideologiji pola”.

Svijet

Pedofil (26) osuđen zbog silovanja šestomjesečne kćerke: Evo koliku kaznu je dobio

Reakcija liberalnih medija bila je neukroćeni gnjev, a neki komentatori na MSNBC-ju objavili su skandalozne tvrdnje koje su zahtijevale javno izvinjenje mreže. Kirk je to komentarisao hladno, nazivajući incident potvrdom da su njegove ideje prijetnja za status kvo.

Baš je taj lijevi medij prednjačio i u likovanju koje je na radikalizovanoj ljevici uslijedilo nakon što je 10. septembra Čarli Kirk ubijen. Govorio je o slobodi, o mladima koji mogu mijenjati budućnost, o tome da ideje ne smiju biti ućutkane.

I tada, u jednom trenutku, pucanj je prekinuo sve – eksplozija straha, vriska i šoka. Snajper smješten na obližnjem krovu pogodio je Kirka u vrat, a publika je u sekundi zaronila u haos. Studenti su se razbježali, a njegov glas koji je do tada ispunjavao prostor nestao je u tišini.

Hitna intervencija dovela ga je u bolnicu, ali povrede su bile kobne. Vijest o atentatu odjeknula je poput munje.

Guverner Spenser Kox nazvao je napad “političkom egzekucijom”, a svi su razumjeli – ovdje nije samo ugašen jedan život nego je napadnut simbol slobode govora i mlade konzervativne energije koja je Kirkovu poruku nosila širom zemlje. Federalni agenti FBI i ATF-a odmah su se uključili u istragu, dok je javnost pratila svaki detalj, ne vjerujući da se takvo nešto moglo dogoditi u mirnom gradu u Juti.

Povampireno likovanje

No, na ljevici je bilo i povampirenog likovanja. Nakon što je politički analitičar Metju Daud tokom emitovanja na MSNBC-ju sugerisao da je retorika Čarlija Kirka mogla pridonijeti njegovoj smrti (u jednoj zlonamjernih opaski rekao je kako je “Amerika možda dobila tišinu koju je trebala”), mreža je naišla na snažnu osudu i bila prisiljena javno se izviniti.

Daud je izjavio da “mržnja u riječima vodi do mržnje u djelima”, implicirajući da je Kirkova provokativna retorika mogla izazvati nasilje. MSNBC je, pod pritiskom zapanjene javnosti i s ponešto odgađanja, na kraju te komentare ipak ocijenio “neprikladnim, neosjetljivim i neprihvatljivim”, a direktor Rebeka Katler objavila je zvanično izvinjenje.

Daud je naknadno izrazio žaljenje, objašnjavajući da nije imao namjeru okriviti Kirka za napad u kojem je ubijen. Uprkos izvinjenju, smijenjen je sa mjesta analitičara na MSNBC-ju.

Ekonomija

Poznati lanac pekara pred bankrotom

Smrt Čarlija Kirka, iako šokantna, ne može se posmatrati izvan šireg istorijskog poređenja. Kao što je atentat na Martina Lutera Kinga mlađeg 1968. godine postao simbol cijelog pokreta za građanska prava, tako i atentat na Kirka simbolizuje sukob ideja u 21. vijeku.

King je govorio: “Ja imam san”, i ta je rečenica nadživjela metke. Kirk je govorio: “Sloboda govora je kiseonik”, i sada ta rečenica odjekuje još glasnije, jer je ispisana njegovom krvlju.

Obojica su ubijena jer su predstavljala prijetnju onima koji nisu mogli podnijeti snagu njihovih riječi. Razlika je u ideološkom okviru – jedan je bio simbol progresivne borbe, drugi konzervativnog otpora – no zajedničko im je da je nasilje pokušalo ušutkati ideju, a zapravo ju je učinilo besmrtnom.

Ono što najviše iritira njegove kritičare jeste činjenica da je upravo atentat učinio Kirka besmrtnim u političkom smislu. Njegovi govori, snimljeni i arhivirani, sada se dijele u milionima primjeraka. Njegove rečenice postaju natpisi na transparentima, njegove misli citati u molitvama i na protestima. Mladi konzervativci u Americi i šire pronalaze u njegovom primjeru potvrdu da vrijedi stajati uspravno, i kad se čini da cijeli svijet stoji protiv tebe.

A što je ljevica žešće napadala njegovu ostavštinu, to su njegove ideje postajale privlačnije generaciji koja traži jasnoću u vremenu konfuzije.

“Ako vi ne govorite, neko drugi će govoriti za vas”, govorio je.

Njegovi pratioci sada kažu: “Sada mi govorimo za njega.”

Glas istine

Tragedija je otvorila i jedno pitanje koje kulturna scena ne smije zaobići: je li moguće da je dio liberalnih elita u svojoj mržnji prema Kirku nehotice pripremio tlo za nasilje?

Svijet

Donald Tramp zaprijetio u UN: Zbrisaćemo vas sa lica Zemlje

Godinama su ga demonizovali, prikazivali ga kao karikaturu, gotovo neljudsku figuru. Kada se takva retorika ponavlja, granica između političkog protivnika i neprijatelja koji mora nestati opasno se briše.

U tom smislu atentat na Kirka nije samo napad na jednog čovjeka nego i ogledalo jedne kulture koja je izgubila kompas.

A ipak, na kraju, ta smrt nije donijela tišinu, nego buku. Njegove pristalice puštaju glas jače, hrabrije, organizuju nove studentske klubove, pokreću kampanje. Čarli Kirk ubijen je na pozornici, ali nije sa nje sišao.

“Bio je glas istine koju nisu mogli pobiti ni najveći umovi lijevih akademskih krugova. Nisu ga uspjeli nadjačati argumentima, nisu ga mogli utišati riječima, jedino što su mogli učiniti bilo je oduzeti mu život. Vrijeme će pokazati da je to bila najgora odluka ubice ili onih koji iza njega stoje. Jer iz istorije očigledno ništa nisu naučili: iz krvi hrišćanskih mučenika uvijek se rađa novi, snažniji naraštaj vjere. Prisjetimo se prvih hrišćana koji su s molitvom na usnama i pjesmom ispuštali duše u rimskim arenama. Oni su postali sjeme iz kojeg je izrastao cijeli hrišćanski svijet.”

Kirk je smatrao da život počinje začećem

Kirk se vrlo rano profilirao kao borac protiv abortusa. Njegove riječi sa jedne debate u Arizoni nadživjele su ga:

“Ne možeš govoriti o ljudskim pravima a da pritom negiraš pravo nerođenog djeteta na život. To je temeljna kontradikcija savremenog liberalizma.”

Scena

Ema Votson otkrila zašto je uzela pauzu od glume

Slično je govorio i o transrodnim pitanjima:

“Ako društvo od tebe traži da kažeš da muškarac može postati žena, onda društvo od tebe traži da se odrekneš razuma. A kad se odrekneš razuma, preostaje ti samo ideološka poslušnost.”

Takvi citati redovno su punili naslovnice liberalnih medija, koji su ga portretirali kao rigidnog fundamentalistu, dok su njegove pristalice u njima vidjele glas razuma u vremenu u kojem se činilo da je istina stvar lične percepcije, a ne objektivne stvarnosti.

Doći će hiljade novih Čarlija

Čarli Kirk je ubijen, ali njegova ideja nije.

Štaviše, njegove će riječi sada čuti cijeli svijet. Iza njega će doći hiljade novih Čarlieja, spremnih nastaviti njegov put – kaže istoričarka Vlatka Vukelić, prenosi portal "Dnevno.hr".

Jedno je sigurno: u konzervativnim krugovima Kirk je postao ikona. Njegove riječi citiraju se kao proročanstva, njegovi govori gledaju se kao manifesti.

Njegova smrt nije zaustavila pokret koji je stvorio – naprotiv, dala mu je gorivo. A to je ironična istina svakog političkog atentata: ono što je želio zaustaviti, često na kraju tek ubrza i osnaži.