Odmor u zemaljskom raju pretvorio se u pakao: Mislio sam da ću umrijeti

"Uslovi su bili savršeni za plivanje", prisjeća se penzionisani IT direktor. "Zaronio sam u talase, otplivao najviše šest metara i stajao u vodi do pojasa."

Piter i njegova supruga Džoana iz Hertfordšira bili su na plaži s prijateljima, a posljednje na šta su pomišljali bio je napad morskog psa – nešto što se na ovom malom karipskom ostrvu gotovo nikada ne događa.

„Odjednom sam osjetio snažan udarac u nogu. Pogledao sam nadole i tamo je bio morski pas – i bio je ogroman“, kaže Piter.

"Bio je dugačak gotovo tri metra. U tom trenutku mozak počinje da radi brzinom od 1.600 kilometara na sat."

Napao ga je morski pas bik, jedna od najopasnijih vrsta na svijetu, poznata po tome što često napada u plitkim vodama.

Govoreći za Bi-bi-si njuz Piter je opisao zastrašujuće iskustvo i objasnio zašto se, uprkos svemu, i dalje ne boji morskih pasa.

Gradovi i opštine

Mještani sela Kuti sedmi dan brane posjede Srba povratnika

Šezdesetšestogodišnjak kaže da je odmah prepoznao čeljusti koje su mu se stezale oko noge. U strahu da će ga morski pas povući pod vodu, odlučio je da se bori.

"Počeo sam da udaram morskog psa. Iskreno, ne znam šta sam tačno pokušavao da uradim, ali sam ga udarao. Nikada u životu nisam ništa udario tako snažno kao tog morskog psa. Nakon što me je ugrizao za nogu, napao me je i za lijevu ruku, a zatim i za stomak. Situacija je vrlo brzo postala ozbiljna. Izgubio sam mnogo krvi", prisjeća se.

Na kraju je morski pas prekinuo napad, a ljudi koji su bili u blizini uspjeli su da izvuku Pitera iz vode.

Njegovi prijatelji Džon i Mojra, koji su bili s njim u moru, pomogli su mu u borbi protiv životinje i podigli uzbunu. Na plaži je Džoana, potresena Mojrinim kricima, dotrčala do obale.

"Sjećam se da sam ušla u vodu i vidjela njegove strašne povrede. Vidjela sam kosti, bilo je užasno", kaže ona.

Piter je prevezen u jedinu bolnicu na Tobagu sa dubokim posjekotinama na stomaku, velikim ugrizom na ruci i ogromnim dijelom odgrizenog gornjeg dijela butine.

Opisuje kako je bol postajala sve jača dok su ga unosili u kola hitne pomoći.

"Vrištao sam, plakao, gubio mnogo krvi i počinjao da gubim svijest. Ljudi su vikali na mene da ostanem budan", kaže on.

Nauka i tehnologija

Kina je napravila ogroman iskorak: Roboti prave robote

Džoana, šezdesetčetvorogodišnja penzionisana radnica britanskog NHS-a, kaže da nije znala da li će joj suprug živ izaći iz kola hitne pomoći.

"Bio je užasno blijed. Bilo je zaista zastrašujuće", prisjeća se.

Pamti i trenutak kada su je ljekari na Tobagu pitali da li može da potpiše saglasnost za amputaciju udova ukoliko to bude neophodno. Tada je postalo jasno da Pitera moraju hitno da prebace s ostrva.

Potom je transportovan u bolnicu Džekson Memorijal u Majamiju, na Floridi, gdje je podvrgnut specijalizovanom liječenju. Tokom narednih nedjelja prošao je kroz desetine operacija, uključujući i onu u kojoj su mu ljekari rekli da će preko rane postaviti posebnu membranu kako bi se stvorila bolja podloga za presađivanje kože.

"Onda su počeli da se smiju. Pitali smo šta je smiješno, a oni su rekli da je membrana napravljena od morskog psa", kaže Piter kroz smijeh i dodaje: "Dakle, imam komad morskog psa u nozi."

Tako je počeo dug i težak oporavak. Zbog povrede gornjeg dijela butine morao je ponovo da uči da hoda, a oštećenje živaca na ruci, nastalo usled ugriza, znači da i dalje nema osjećaj u prstima i ima poteškoće sa hvatanjem – probleme s kojima će živjeti do kraja života.

"Neizmjerno sam zahvalan. Imam problema s pokretljivošću, ali imam udove. U jednom trenutku izgledalo je da ih neću imati“, kaže on.

Zahvalnost izražava ne samo ljekarima već i prijateljima koji su mu pomogli tokom napada.

„Borili smo se zajedno. To su bili nevjerovatno hrabri ljudi i zauvijek ću im biti zahvalan.“

Morski pas bik povezuje se i s nekoliko nedavnih napada u Australiji. Krajem januara u toj zemlji zabilježena su četiri napada u samo 48 sati, od kojih je jedan završio smrću dvanaestogodišnjeg dječaka. Tri napada dogodila su se u radijusu od 15 kilometara na istočnoj obali.

Scena

Kebina bivša staje na ludi kamen?

Stručnjaci upozoravaju da su napadi morskih pasa i dalje izuzetno rijetki u odnosu na broj ljudi koji se kupaju, te podsjećaju da je okean divlji prostor koji nosi određene rizike.

Prema Međunarodnoj bazi podataka o napadima morskih pasa, najpoznatijoj svjetskoj evidenciji takvih incidenata, napad na Pitera 2024. godine bio je prvi i jedini ikada zabilježen napad morskog psa na Tobagu, prenosi Dnevnik.hr.