Vratio se opasni predator: Najnovije otkriće bi moglo da zabrine turiste

Posljednja opažanja i analiza zabilježenih podataka od 1862. do 2023. godine potvrđuju stalnu, iako rijetku prisutnost ove vrste uz obalu Španije, prenosi Ekovjesnik.

Kontroliše populacije plena

Opažanja se vremenski poklapaju sa migracijama atlantska tune plavoperke (Thunnus thynnus), što navodi na zaključak da dostupnost plena može uticati na kretanje velikih belih ajkula, navode stručnjaci.

Velika bela ajkula je jedno od najopasnijih morskih stvorenja. Može da dostigne dužinu do 6,4 metra, a ponekad i do 6,6 metara. Kao predator u obalnim i otvorenim morskim staništima, ima ključnu ulogu u održavanju ravnoteže u lancu ishrane, jer kontroliše populacije plijena.

Riječ je o dugovečnoj vrsti koja može živjeti i do 73 godine. Polnu zrelost dostiže tek pri dužini od oko 4,5 metra, što obuhvata većinu odraslih ženki i polno zrelih mužjaka. Zbog kasnog sazrevanja, generacijski ciklus traje oko 53 godine.

Uprkos nekada širokoj rasprostranjenosti, broj jedinki ove vrste znatno je opao, pa je Međunarodna unija za očuvanje prirode (IUCN) svrstala u kategoriju “ugroženih” vrsta, sa procjenjenim padom populacije od 30 do 49 odsto tokom poslednje tri generacije, odnosno oko 159 godina.

Ribari ulovili mladunče

U Sredozemnom moru prisustvo velike bele ajkule uglavnom se potvrđivalo na osnovu sporadičnih opažanja, slučajnog ulova i istorijskih zapisa.

Zdravlje

Četiri jutarnje navike za zdraviji život

Nova studija, objavljena 2026. u naučnom časopisu “Acta Ichthyologica et Piscatoria”, doprinosi boljem razumevanju rasprostranjenosti vrste, jer donosi novi potvrđeni nalaz unutar španskog ekskluzivnog ekonomskog pojasa.

Naime, 20. aprila 2023, lokalni ribari slučajno su u vodama, uz istočnu obalu Španije, ulovili mladunče velike bijele ajkule dužine oko 210 centimetara i težine između 80 i 90 kilograma. Identitet vrste potvrđen je genetskom analizom, što ovaj nalaz čini jednim od retkih provjerenih zapisa o velikoj bijeloj ajkuli u tamošnjim vodama u posljednjim decenijama.

Ovaj rijetki susret podstakao je istraživače na detaljan pregled podataka od 1862. do 2023. godine, što je rezultiralo opsežnom analizom koja pokazuje da populacija velike bijele ajkule u Sredozemlju, iako rijetko uočljiva, i dalje postoji.

“Povod za istraživanje bila je dokumentacija slučajnog ulova za koji smo saznali zahvaljujući dugogodišnjoj bliskoj saradnji sa ribarskim sektorom. Utvrđivanje prisustva mladih jedinki posebno je važno, a pojava mladunaca otvara pitanje da li se u tom području aktivno razmnožavaju“, ističe dr Hoze Karlos Baez iz IEO-CSIC.

Kada je riječ o stanju populacije, istraživači naglašavaju potrebu za oprezom.

“Sa postojećim podacima ne možemo tvrditi da se sredozemna populacija velike bijele ajkule oporavlja. Ovaj novi nalaz pre odražava poboljšane sisteme praćenja i razmjene informacija nego stvarni porast brojnosti”, napominje Baez.

Svijet

Orban: Grube i podmukle metode protiv Budimpešte

Analiza podataka potvrđuje stalnu, ali sporadičnu prisutnost velikih bijelih ajkula u španskim vodama, a istraživanje pokazuje da se susreti sa ovom vrstom i dalje smatraju izuzetnim događajima.

Izuzetno retki incidenti

Pozivajući se na poznatu misao H. F. Lavkrafta da je “najstarija i najsnažnija emocija čovječanstva strah, a najstarija i najsnažnija vrsta straha - strah od nepoznatog”, istraživači naglašavaju da je naučno razumijevanje najbolji način za razbijanje mitova.

Takođe, podsjećaju da su tokom više od 160 godina rijetko zabilježeni incidenti ajkula sa ljudima (u španskim vodama), što potvrđuje da ova vrsta ne predstavlja značajan rizik za obalno stanovništvo.

S obzirom na pad brojnosti velikih bijelih ajkula, naučnici ističu značaj daljeg razvoja programa praćenja i očuvanja kako bi se poboljšalo poznavanje ove vrste. Kombinovanjem direktnih opažanja i naprednih metoda praćenja moguće je razviti strategije očuvanja zasnovane na naučnim dokazima, prenosi Telegraf.