Izvor:
TV Prva
27.02.2026
19:05
Komentari:
0
Kada izgubimo voljenu osobu, jedno od pitanja koje nas odmah muči jeste šta uraditi sa njenim stvarima. U Srbiji, odluke o tome često zavise od tradicije, ličnih osjećanja ili vjerovanja. Dok neki odmah uklone odjeću pokojnika, drugi čekaju neko vrijeme, smatrajući da nije dobro žuriti, a određeni predmeti se čuvaju kao uspomena.
Ova tema donosi sa sobom i emotivne dileme, ali i pitanje sujeverja. Koje su prave prakse u našoj kulturi, otkrio je jednom prilikom etnolog i antropolog Aleksandar Repedžić.

Svijet
Fico: Kijev nije zainteresovan za nastavak protoka nafte
"Sve zavisi od kraja do kraja. U srpskoj kulturi, sama odjeća ima jako magijsko dejstvo. Svakako, moramo da znamo da se sama odjeća u različitim kulturama daruje pokojniku. Tako, na primjer, u vlaškoj, na 40 dana daruje se pokojnikova odjeća, a onaj ko prima odjeću, predstavlja pokojnika na pomani, odnosno daći. Toga nema, na primjer, u srpskoj kulturi.
A na daći od pola godine i na godinu dana, daruje se nova odjeća i kupuje se specijalno za tu priliku. Takođe, odjeća u narodnoj religiji, i kod Srba i kod Vlaha, ima magijski aspekt i nije dobro sahraniti tuđu odjeću s pokojnikom jer se vjeruje da će ta osoba, čija je odjeća, biti zavezana ili će biti bolešljiv", rekao je Repedžić u emisiji "150 minuta" na Prvoj.
"Ili da se pokloni ili je nosite, zavisi ko šta voli... Moramo da shvatimo kako je nekada bilo. Danas se garderoba kupuje na kilograme i mi smo dio potrošačke zapadne kulture, a ranije to nije bio slučaj. Ranije ste imali dva komada odjeće, jednu za vašar, a drugu radnu i odjeća je morala da se koristi", objasnio je etnolog.

Region
Pretres imovine Ace Đukanovića i u Nikšiću
Na pitanje da li odjeća može da donese karmu, odgovorio je odrično.
"Ne može vam odjeća ništa, to je autosugestivno, to je od čovjeka do čovjeka. Nikome ne može odjeća da naudi".
"Znate kako, u antropologiji i srpskoj kulturi nema toga šta se radi sa cipelama. Iz higijenskih razloga ne bi trebalo nositi, svako ima različito gazište. Toga jednostavno nema u srpskoj kulturi. Cipele kao cipele u pogrebnim običajima imaju veliku ulogu posebno kod Vlaha jer se pogrebnim pokrovom one ne pokrivaju da bi pokojnik mogao da hoda na onom svijetu", dodaje Repedžić.
"To je proizvoljno, a ja bih to poklonio nekom iz svoje bliže okoline, nekome ko je bio blizak s pokojnikom, cijenio ga, poštovao ili najbližoj rodbini. Slučaj u našoj kulturi jeste da se odeća čuva godinama i da se nikom ne daje jer i na taj način i dalje vjerujemo da je on tu i da je duša vezana za neki predmet, a to su animistička vjerovanja koja su hrišćanizovana, kao kad neko ne dira nečiju sobu u kojoj je neko provodio najviše vremena. Toga ima i u zapadnoj kulturi, to vidite u filmovima, nije to nešto što je vezano samo za nas... Ljudi se drugačije bore sa tugom", rekao je etnolog.

Republika Srpska
Svečani prijem u Beogradu povodom 34 godine od prvog Ustava Srpske
"Poznato mi je da ljudi žele da promijene krevet ako je neko dugo bolovao. Krevet može da ostane kao dio namještaja, ali opet kažem, to je individualno. Nakit uglavnom ostaje, niko ga se ne odriče", zaključio je Repedžić.

Svijet
2 h
0
Ostali sportovi
2 h
0
Zanimljivosti
2 h
0
Svijet
2 h
0Najnovije
Najčitanije
Trenutno na programu