U nedjelju su Bijele poklade: Ove običaje treba ispoštovati uoči početka Vaskršnjeg posta

Naziv Bijele poklade potiče od bijele hrane – mlijeka, sira, kajmaka, jaja – koja se tog dana još uvijek jede, dok je meso već isključeno iz ishrane. Upravo zato se ova nedjelja naziva i siropusna, jer označava završetak perioda u kom su dozvoljeni mliječni proizvodi, prije ulaska u Vaskršnji post. Suština ovog praznika, međutim, nije u trpezi, već u običajima koji su naši stari obavezno praktikovali, a najvažniji od njih je praštanje. Otud u narodu naziv i Proštene poklade, odnosno Proćke.

Region

Dabro ne posustaje: Traži da se zabrani petokraka

Običaji za Bijele poklade

U mnogim porodicama i danas je sačuvan običaj da mlađi traže oproštaj od starijih, ali i da se ljudi međusobno mire, izgovarajući jednostavne riječi: "Oprosti ako sam zgriješio". Odgovor je tradicionalno: "Bog ti oprostio, i ja ti opraštam". Vjeruje se da je jedino ispravno ući u Veliki post čistog srca, bez ljutnje i teških riječi.

Zet je obavezno obilazio tasta, taštu, kuma i starojka i tražio oprost kako bi mogao časno da započne post. Kad je ulazio u kuću roditelja svoje žene, ljubio je ruku tastu i govorio:

"Oprosti dedo", a tast mu je odgovarao: "Neka ti je prosto, sinko".

Posebno mjesto imao je i običaj takozvanog "praštanja u kući". Uveče bi se porodica okupljala za stolom, razgovaralo se mirnije nego obično, a stariji su podsejćali mlađe da se treba pomiriti sa svima. Smatralo se da nije dobro ući u post u svađi ili ljutnji, jer se vjerovalo da se ono što čovjek nosi u duši tada posebno snažno odražava na njegov život.

Republika Srpska

Košarac: Republika Srpska ima kapacitete da u turizmu hvata korak i sa razvijenim zemljama

U pojedinim krajevima Srbije Bijele poklade su nekada bile i vrijeme veselja. Palile su se vatre, okupljala se omladina, a ponegdje su se održavale i maskirane povorke, što je bio simboličan način da se otjera zima i prizove proljeće. Ovi običaji danas su rjeđi, ali su sjećanja na njih i dalje dio narodnog predanja.

Za trpezom su se tradicionalno nalazile pite sa sirom, proje, palačinke, uštipci i druga jela od mlijeka i jaja, jer je to bio posljednji dan kad je takva hrana dozvoljena prije početka posta. Bijele poklade su zato ostale upamćene i kao svojevrsni prelaz – dan između svakodnevice i perioda uzdržanja, ali i prilika da se čovjek, makar na kratko, zaustavi i preispita sebe.

U duhovnom smislu, poruka ovog dana je jednostavna, ali snažna: bez praštanja nema ni pravog početka posta. Upravo zato Bijele poklade nisu samo običaj, već podsjetnik koliko su pomirenje i mir u duši važni.

Narodna vjerovanja za Bijele poklade

Nekada su Bijele poklade u mnogim krajevima Srbije bile jedan od najživljih zimskih dana u godini. Po selima su se već od popodneva okupljali mladi, često maskirani u neobične likove – od "mlade i mladoženje" do raznih šaljivih i strašnih maski. Vjerovalo se da buka, smijeh i šala tjeraju zimu i sve što je loše, pa su povorke išle od kuće do kuće, pjevajući i zadirkujući domaćine, koji su ih zauzvrat darivali jajima, sirom ili slatkišima.

Banja Luka

Stanivuković "frapiran" zahtjevima vaspitača, optužio Jokanovića: Laže

U mnogim mjestima palile su se velike pokladne vatre. Oko njih se igralo i pjevalo, a ponegdje su mladi i preskakali plamen, vjerujući da to donosi zdravlje i snagu u godini koja dolazi. Vatra je imala simbolično značenje – predstavljala je kraj zime i dolazak toplijih dana, ali i očišćenje pred početak posta koji prethodni najvećem hrišćanskom prazniku Vaskrsu.

Na Bijele poklade se, prema vjerovanju našeg naroda, vještice i ostali demoni posebno raspomame, i u vrijeme pokladne večere okupljaju se oko kuće domaćina. Zato je bio običaj da se poslije večere sve kore od pojedinih jaja bacaju u vatru, a tabani trljaju bijelim lukom. Narod je te večeri pred spavanje djeci obavezno oblačio prevrnute pidžame i majice, kako bi ih "zaštitio od uroka".

Zdravlje

Supružnici iz Bijeljine proizvode sok od spelte: Dobar za dijabetičare...

Iako su se vremena promijenila i mnogi stari običaji danas žive samo u sjećanjima ili na ponekoj lokalnoj manifestaciji, duh Bijelih poklada – radost, pomirenje i zajedništvo – ostao je isti. Upravo ta jednostavna ideja da je važno zastati, oprostiti i započeti novi period mirnije i vedrije, održala je ovaj praznik živim do danas.