Onesvijestila se u crkvi, imala mističnu viziju: Lažna gatara srušila visoko društvo

Ofelija Bogičević je 1929. postala beogradska senzacija kao proročica kojoj su dolazili trgovci, činovnici i intelektualci, a za čitanje sudbine naplaćivala je 100 dinara.

Svoju moć je objašnjavala vizijama iz rata, uključujući navodno ukazanje Bogorodice u Nišu 1914. i Isusa Hrista u Beogradu 1917.

Tvrdila je da sudbinu čita po posebnom ritualu sa kafom, šećerom, bosiljkom i tamjanom, ali je na kraju završila u policiji i nije uspjela da izbjegne hapšenje.

Prestonica Kraljevine Jugoslavije bila je prepuna kontrasta. Dok se s jedne strane Beograd modernizovao, u njegovim siromašnim kvartovima cvjetali su mistika i sujevjerje, koji su se opet lako prenosili na one koji su htjeli u korak sa svjetskim metropolama i bivali učeni i nosili se po posljednjoj modi, ali nisu raskrstili sa svime u svojoj glavi.

Jedna od najfascinantnijih priča toga doba jeste ona o Ofeliji Bogičević, pedesetogodišnjoj ženi rodom iz kraja „Tri ključa” (to je oblast koja obuhvata potez današnjeg dijela Sarajevske ulice prema Mostarskoj petlji). Ova nepismena žena iz neugledne kuće postala je 1929. godine glavna beogradska senzacija.

Svijet

Zaharova: Srpski narod predstavlja jedan od najboljih primjera otpornosti

Iako je živjela u udžerici, pred njenim vratima svakodnevno su se tiskale supruge viđenih trgovaca, viši državni činovnici, industrijalci i beogradski intelektualci. Svi su joj davali silne novce da im – prorekne budućnost!

Strpljivo su čekali, sa čvrsto stisnutim šoljicama kafe u rukama. Mogla je da primi najviše četvoro ljudi dnevno, a tarifa je bila „pročitana cijela sudbine” za 100 tadašnjih dinara. Radi poređenja, dnevnica radnička iznosila je od 25 do 40 dinara.

Ofelijin uspon je, prema onome što je kazivala zainteresovanima za njenu popularnost, započeo uslijed „nevjerovatnih nebeskih vizija tokom ratnih godina”.

Najdramatičniji trenutak odigrao se na Veliki petak 1914. godine u Nišu, gdje je boravila kao izbjeglica. Iscrpljena i bolesna, onesvijestila se u crkvi. Prisutni su bili uvjereni da je umrla, nije davala znake života. Sveštenici su očitali molitve i taman kada su crkvenjaci prišli da njeno tijelo prenesu u kapelu, Ofelija je iznenada skočila s poda! Scena je bila toliko jeziva da je nastala sveopšta vriska okupljenog naroda, a mnogi su u panici pobjegli iz crkve. Samo joj je najstariji sveštenik prišao i blagoslovio je.

Pričala je i šta je vidjela tokom te „smrti”

„U trenutku potpune obamrlosti vidjela sam na nebu koje mi se usred crkve ukazalo Majku Božju koja je bila ogrnuta jednim plavim plaštom. U ruci je držala jedan zlatan fildžan. To što mi je rekla, ne mogu nikome da kažem, niti ću kome ikada reći. Samo znam da od tada ja mogu da pogađam sudbinu ljudi i to tako tačno, da se sve do sitnice ispunjava i potvrđuje.”

Republika Srpska

Dodik: Na ulazu u Beograd najjednostavnija i najljepša slika onoga što jesmo

Njene vizije se tu nisu završile. Tvrdila je da joj se po povratku u Beograd 1917. na kućnom pragu, pred sam sumrak, ukazao Isus Hristos, ogrnut „sjajnim plavim plaštom” sa velikim krstom u ruci. Bizarnost ovog susreta ležala je u tome što joj Hristos tada nije rekao ni riječ, već je samo stajao izvjesno vrijeme i iščezao. Tek dva dana kasnije, u crkvi, Ofelija se „jasno sjetila” šta joj je on navodno tada poručio – da će se rat završiti u našu korist i da ona nastavi da kazuje sudbinu narodu.

Tvrdila je da je onima koji su joj dolazili precizno govorila ko je od bližnjih im stradao a ko će im se kući vratiti. I po ratu je nastavila i imala je posebna pravila, jer njena metoda nije bila obično prevrtanje šoljice, već složen magijski ritual koji se morao strogo poštovati.

Tako se kafa morala držati tačno 24 sata pod jastukom, prije nego što se skuva. Zajedno sa kafom pod jastuk su se stavljali šećer, bosiljak i tamjan. Nakon kuvanja kafe i ispijanja, šoljica se morala dobro zaviti „da ne bi do nje dopro vazduh”, i tek takva donosila se njoj na čitanje.

Kako to obično biva sa onima koji tvrde da vide sve, Ofelija nije vidjela svoju budućnost. Iako je već jednom bila hapšena zbog svog zanata, nije uspjela da predvidi jedan ključni detalj – ponovni dolazak policije. Dok su je policajci odvodili, ispred njenog kućerka ostala je da stoji gomila svetine, uglavnom novonastale posleratne beogradske elite. I svi su čvrsto držali svoje zavijene šoljice.

Svijet

Psi mogu, a djeca ne? Novi skandalozni trend šokirao sve turističke rajeve

Epilog ove beogradske prevarantske sage odigrao se narednog dana u policijskoj stanici. Cijeli dan su kroz nju defilovale „mnoge žene viđenih beogradskih prvaka” ne bi li izmolile gatarino oslobađanje! Sve intervencije visokog društva bile su uzaludne. Proročica sa „zlatnim fildžanom” ostala je iza rešetaka. Ko zna, možda je nekome ondašnjem ministru ili policijskom oficiru u šoljici vidjela štogod što mu nije pasovalo… Prevarantkinju kod koje je išao „cijeli Beograd” ubrzo je prekrio zaborav, a prestonica nije dugo čekala njene nasljednike.

(Mondo)