Zašto se prolaz kroz Hormuški moreuz ne smije naplaćivati?

Nakon što su se pojavile informacije da Teheran naplaćuje i do dva miliona dolara, odnosno oko 1,7 miliona evra po brodu, za „siguran prolaz“ kroz Hormuški moreuz, svjetski mediji izvještavali su o optužbama na račun iranskog režima za iznuđivanje i ugrožavanje globalne energetske bezbjednosti, prenosi Dojče vele (Deutsche Welle).

Taj moreuz, smješten između Irana i Omana, predstavlja najvažniji energetski koridor na svijetu. Prije izbijanja rata u Iranu, kroz njega je prolazila čak petina ukupne svjetske nafte i gasa.

Svijet

Tramp: Niko neće kontrolisati Hormuški moreuz, sankcije Iranu ostaju

Vlasti u Teheranu opravdavaju te namete kao ratnu odštetu za gubitke pretrpljene tokom američko-izraelskih napada, ali i kao naknadu za „navigacione usluge“, zaštitu životne sredine i pojačanu bezbjednost. Najavljeno je i sastavljanje zajedničkog protokola sa Omanom, prema kojem bi brodovi morali da traže posebne dozvole prije ulaska u moreuz.

I dok su pojedine azijske pomorske kompanije i manji operateri tiho pristali na taksu, veliki globalni igrači to odlučno odbijaju. Istovremeno, Institut za proučavanje rata (ISW) nazvao je te takse pomorskim „iznuđivanjem“.

SAD i Kina postigle su dogovor o zajedničkom protivljenju tim nametima, prenosi Rojters, pozivajući se na zvaničnike američkog Stejt departmenta, a tu praksu odbacile su i zemlje Perzijskog zaliva.

Svijet

Iran u Ormuzu ima pomoć kakvu niko nije očekivao

Stručnjaci za pomorsko pravo ističu da postoje jasni razlozi zbog kojih Iran ne može da naplaćuje prolaz kroz Hormuz, dok druge ključne tačke, poput Sueckog i Panamskog kanala, to redovno čine.

Kakva pravila važe za moreuze?

Prema međunarodnom pomorskom pravu, prirodni moreuzi koji služe za plovidbu regulisani su posebnim pravilima kako bi se zaštitile globalna trgovina i sloboda plovidbe.

Konvencija Ujedinjenih nacija o pravu mora (UNCLOS) garantuje brodovima i vazduhoplovima svih država takozvano pravo na tranzitni prolaz kroz međunarodne moreuze koji spajaju dijelove otvorenog mora. Da bi se plovidba smatrala tranzitnim prolazom, brod mora prolaziti kroz moreuz bez odlaganja i bez sidrenja, osim u hitnim slučajevima.

Pravila Konvencije Ujedinjenih nacija o pravu mora izričito navode da priobalne države ne smiju ometati taj tranzit. One mogu naplaćivati samo ograničene naknade za konkretne usluge, kao što su pilotaža, odnosno vođenje broda, i tegljenje.

Zašto operateri kanala imaju pravo na takse?

Kanali poput Sueckog i Panamskog vještački su vodeni putevi koje su suverene države izgradile i koje održavaju uz ogromne troškove.

Egipat od taksi za brodove koji koriste 193 kilometra dugu prečicu kroz Suecki kanal ostvaruje godišnji prihod od oko četiri milijarde dolara. Carigradska konvencija iz 1888. godine, koju su potpisale tadašnje velike sile, izričito dopušta egipatskim vlastima naplaćivanje tranzita radi pokrivanja troškova održavanja, rada i modernizacije kanala.

Svijet

Vašington i Teheran dogovorili otvaranje Ormuskog moreuza za 30 dana

S druge strane, Uprava Panamskog kanala, koja upravlja tim prokopom izgrađenim od strane SAD, takođe ima dozvolu za naplatu na osnovu posebnih međunarodnih ugovora. Panamski kanal, dovršen 1914. godine radi spajanja Pacifika i Atlantika, zahtijeva neprekidno i skupo održavanje, uključujući stalno čišćenje dna zbog mulja i odrona.

Zanimljivo je da oba ta kanala naplaćuju takse koje su u prosjeku upola manje od iznosa koji sada traži Iran.

Postoje li izuzeci?

Sive zone ipak postoje, pa se prolazak kroz pojedine moreuze, pa čak i dijelove okeana, ponegdje naplaćuje.

Rusija, na primjer, naplaćuje pratnju ledolomaca, pilotažu i uslužne tarife na Sjevernom morskom putu duž svoje sjeverne obale. Ta ruta nudi znatno kraći put između Evrope i Azije nego Suecki kanal. Prolazi kroz Sjeverni ledeni okean i spaja Atlantik i Pacifik preko Barencovog mora i Beringovog moreuza. Uglavnom se koristi ljeti, kada se led otopi, a njome najčešće plove brodovi iz Rusije, Kine i Južne Koreje. Moskva velike dijelove te rute tretira kao svoje unutrašnje vode ili područja prekrivena ledom, pozivajući se na član 234 Konvencije Ujedinjenih nacija o pravu mora.

Svijet

Šta bi mogao da sadrži memorandum Irana i SAD

Kanada ima slične zahtjeve za suverenitet nad Sjeverozapadnim prolazom, morskim putem kroz Kanadski arktički arhipelag. Vlada u Otavi povremeno razmatra uvođenje taksi, ali nailazi na oštro protivljenje Sjedinjenih Američkih Država.

Još jedan dugogodišnji primjer su turski moreuzi. Bosfor i Dardaneli, koji preko Turske spajaju Crno i Sredozemno more, regulisani su Konvencijom iz Montrea iz 1936. godine. Prema tom ugovoru, Turska mora garantovati slobodan prolaz trgovačkim brodovima i može naplaćivati samo minimalne takse za svjetionike i navigacionu pomoć, ali ne i klasične tranzitne naknade.