Large banner

Usvojen kao novorođenče, a u devetoj deceniji saznao da ima brata: ''Možda smo se mimoilazili na ulici''

Autor:

ATV
29.05.2026 13:41

Komentari:

0
Два старија мушкарца шетају, разговарајући по сунчаном дану.
Foto: Eyüpcan Timur/Pixels

Tokom rata 1944. godine, dok su nad Evropom padale rakete, u bolnicu St Tomas u Londonu stigla je beba bez imena, bez porodice i bez ikakvog traga o svom porijeklu.

Tada niko nije mogao da pretpostavi da će dječak na čijoj je bolničkoj narukvici pisalo samo da je rođen 21. decembra, decenijama kasnije postati dio priče koja spaja rat, slučajnost i DNK tehnologiju.

Николас Кејџ

Nikolas Kejdž otkrio zašto su reditelji prestali da mu nude uloge

Taj dječak, kasnije nazvan Džon, proveo je prve godine života u Barnardosovom sistemu, a potom je usvojen i odrastao u južnom Londonu. Trebalo je gotovo 80 godina da bi upravo on saznao bilo šta o svom porijeklu. Jedan kućni DNK test pokrenuo je lanac otkrića koji je doveo do susreta dvojice muškaraca koji su cijeli život živjeli ne znajući jedan za drugog – i to na udaljenosti manjoj od dva kilometra.

“Uvijek sam znao da sam usvojen”

Tako se potraga za identitetom jednog čovjeka, završila kao susret dvojice braće koji su tek u poznim godinama saznali da su porodica.

– Uvijek sam znao da sam usvojen, ali nisam imao pojma odakle da počnem da tražim svoju biološku porodicu. Moja majka mi je govorila: ‘Ja sam te izabrala’, i to mi je bilo dovoljno. Nikada nisam bio opsjednut time, znao sam da sam voljen – kaže danas Džon Mur, 80-godišnjak koji je cijeli život proveo bez jasnog odgovora o svom porijeklu.

Милан Митић

Milan Mitić za ATV o kobnoj noći koja mu je promijenila život

Ipak, pitanje porijekla ostalo je negdje u njegovoj pozadini, dodatno podstaknuto činjenicom da je bio tamnije puti od ostatka porodice.

DNK test i preokret

Preokret dolazi tek mnogo decenija kasnije, kada njegov sin Danijel odlučuje da uradi DNK test. Nalaz pokazuje malteško porijeklo, što pokreće lanac događaja. Džon potom i sam radi MyHeritage test, koji potvrđuje da je 50 odsto Maltežanin, ali bez bliskih rođaka u bazi koji bi mu dali konkretniji trag.

Ipak, sve se mijenja kada s druge strane, mlada žena po imenu Ela dobija DNK test na poklon i dobija obavještenje o bliskom poklapanju sa malteške strane porodice. Njen otac, Lukas Borg, tada odlučuje da i sam uradi test.

Rezultati su pokazali visoku DNK podudarnost Lukasa i Džona, što je ukazivalo na to da dijele istog oca.

Појас Пресвете Богородице

Novac od poklonjenja Pojasu Presvete Bogorodice Srbima na Kosovu i Metohiji

Poruka koja je promijenila sve

Ubrzo je stigla poruka koja je promenila sve: “Izgleda da smo polubraća, sa istim ocem.”

Njihov otac, Džordž Borg, bio je malteški migrant koji je tokom Drugog svjetskog rata radio kao pomorac trgovačke mornarice u Engleskoj. Kasnije se oženio 1950. godine i dobio sina Lukasa, koji je odrastao kao jedinac, nesvjestan postojanja polubrata. Preminuo je 1998. godine.

Lukas se sjeća trenutka kada je počeo da shvata koliko je priča neočekivana:

– Kada mi je Džon poslao fotografije, pomislio sam: donji dio njegovog lica je isti kao kod mog oca, i kao kod mene.

Митар Милинковић

Nestao Mitar Milinković, oglasila se policija

“Bilo je potpuno neočekivano”

Džon kaže da je i sam bio iznenađen:

– Bilo je potpuno neočekivano. Nisam ni razmišljao da bih mogao imati brata – rekao je.

Njih dvojica su počeli da razmjenjuju fotografije i poruke, a kako su razgovori odmicali, shvatili su da dijele i sličan karakter i interese.

– Vidim mnogo svog oca u Džonu, ne samo fizički nego i po karakteru. Džon je opušten i dobar čovjek. A i naš otac je bio takav – kaže Lukas.

Zanimljivo je i da su obojica godinama, nesvjesno, dolazili na ista mjesta u Londonu. Njihov otac je radio na pijaci East Street u Sautvarku, prodajući i popravljajući radio aparate, a obojica sinova su u isto vrijeme prolazila kroz taj dio grada.

илу-земља-2502206

Svijet je upozoren: Sljedeća godina će donijeti razorne posljedice

– Vrlo je moguće da smo se moj otac, brat i ja često mimoilazili na ulici – kaže Džon.

Prvi susret

Nakon tri mjeseca dopisivanja, uslijedio je prvi susret. Džon je doputovao iz Tunbridž Velsa u Notingem da upozna Lukasa.

– Bio sam prilično nervozan. Iako smo pričali, on je i dalje bio potpuni stranac. Nisam znao da li da pružim ruku ili da ga zagrlim – kaže Džon. Na kraju je odluka pala – zagrljaj.

Jedan od najemotivnijih trenutaka dogodio se kada je Lukas Džonu poklonio očev prsten – porodičnu uspomenu koju je njihov otac dobio od svog oca na Malti.

ilu-vocap-28082025

Stručnjaci upozoravaju da ovakve fotografije ne šaljete putem Vocapa

– Naslijedio sam prsten, ali ga nikad nisam nosio. Pomislio sam da je bolje da Džon ima – kaže Lukas.

Džon danas taj prsten nosi na malom prstu.

– Često ga gledam. Čudno je i emotivno pomisliti da ga je naš otac nosio. On ga nikada nije prodao, iako je porodica bila siromašna. To ga čini još posebnijim – istakao je.

“Još uvijek je pomalo čudno”

Dvojica braće sada planiraju putovanje na očev grob u Lambetu, a zatim i odlazak na Maltu – zemlju koja ih je, ne znajući, povezivala čitavog života.

– Još uvijek je pomalo čudno. Poslije 69 godina sam mislio da sam jedinac, a sada imam brata. Ali je nekako lijepo čudno – kaže Lukas.

разговор-љубав-партнери

Izbjegavajte razgovarati o ovim temama sa partnerom: Jedna rečenica može da sruši cijeli odnos

Džon na kraju dodaje:

– Bez obzira na sve, imamo prošlost u kojoj nismo bili zajedno. Ali krv nas povezuje, otac nas povezuje. I sada smo porodica – poručio je.

(Blic)

Preuzimanje dijelova teksta ili teksta u cjelini je dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na portalu atvbl.rs.

Podijeli:

Large banner