Kako su Srbi nekad slavili Vaskrs, a kako to rade danas

Pilat ga, na traženje Jevreja, osudi na smrt, a kasnije ih ponudi da im jednog osuđenika pusti na slobodu, kao što bješe običaj pred Pashu. Svjetina zaiska razbojnika Varnavu, a za Isusa povikaše: "Raspni ga, raspni ga!!!"

Ulicom Bola, koja vodi ka obližnjoj Golgoti (brdu lobanja), Hrist posrćući nosi teški krst na kojem će biti raspet. Vojnici Ga vuku, udaraju i psuju, rugaju mu se kao caru stavljajući Mu na glavu "krunu" od trnja. Poslije tog strašnog mučenja na brdu Ga razapinju zajedno sa dva razbojnika, a na kraju kopljem i srce Hristovo probadaju. Tada se sunce pomračilo i zemlja se zatresla, kamenje je pucalo i mrvilo se uz tutnjavu. Uvjerivši se da je Isus mrtav, Pilat dozvoli Josifu, Nikodimu i još nekima da Ga skinu sa krsta. Oni Sveto Tijelo Hristovo pomazaše mirisnim uljem i položiše u grob Josifa iz Arimateje. Grob je velikim kamenom bio zatvoren i zapečaćen, uz postavljenu stražu na zahtjev judejskih sveštenika i fariseja.

Hronika

Pijani vozač sletio s puta i udario u napušteni objekat: Imao zabranu upravljanja vozilom do 2029. godine

Treći dan, rano u nedjelju prije zore Marija Magdalena, Marija Jakovova, Salomija i još neke žene mironosice krenuše ka Hristovom grobu i tamo ostaše zatečene i uplašene čudesnim prizorom. Uz strašnu grmljavinu i zemljotres siđe s neba Anđeo Gospodnji u blještavoj svjetlosti i sjede na kamen kojim je bio zatvoren Hristov grob, a koji sad bijaše pomjeren, a grob otvoren i prazan. Stražari oko groba ležali su na zemlji pometeni i ukočeni od straha. Anđeo ženama reče: "Ne bojte se, znam da Isusa raspetog tražite, ali on je vaskrsao, idite brzo i to kažite učenicima njegovim." Uskoro poslije toga i sam Hrist se javio Bogorodici i apostolima.

Crkva proslavlja taj veličanstveni događaj Vaskrsenja Hristovog još od drugog vijeka kao praznik nad praznicima, simbol pobjede, vječnosti i radosti, jer je Gospod svojom žrtvom na krstu spasio sav ljudski rod od grijeha, da bi potom Vaskrsenjem pobijedio samu smrt. Na toj istini Vaskrsenja Gospoda našeg i Spasa, Isusa Hrista zasniva se nada u Vaskrsenje hrišćana i njihovo vjerovanje da će, poštujući riječ Božiju i ispovijedajući vjeru Njegovu, zaslužiti život vječni nebeski. Apostol Pavle propovijeda: "Ako Hristos nije vaskrsnuo, uzalud je vjera naša".

NAJSVETIJA TAČKA

Najsvetija hrišćanska tačka na kugli zemaljskoj je mjesto Hristovog groba i Vaskrsenja u Jerusalimu. Iznad samog groba Sveta Carica Jelena, majka Cara Konstantina, je tu 333. godine sagradila hram koji u sadašnjem obliku postoji od 1149. godine. U centru njegovom nalazi se mala kamena kapela sa ostatkom pećine u kojoj je položen Hrist nakon raspeća. Tu malu crkvu čuvaju grčki sveštenici, članovi reda Čuvara Isusovog groba. Sam grob je vrlo mali, 2h2 metra, gdje uz desnu stranu stoji kamen na kojem je počivalo Sveto Tijelo Hristovo, a odakle je On i Vrskrsao "treći dan po pismu". Unutra može ući jedva četvoro odabranih sveštenika. Hram se nalazi među zidinama starog grada Jerusalima i tu se svake godine odigrava jedno od najvećih čuda pravoslavlja, paljenje Blagodetnog ognja. Taj sveti čin se dešava u veličanstvenoj tišini Velike subote, kada je sve u iščekivanju velikog trijumfalnog događaja, Hristovog Vaskrsenja. Upravo na taj dan jerusalimski patrijarh silazi u tamu ranije zapečaćenog Hristovog groba i tu se klečeći moli. U jednom trenutku se pojavljuje sveta Blagodetna Svjetlost od koje se pali svežanj svijeća u njegovoj ruci dok se razliježe usklik radosti prisutnih kada opaze božansku svijetlost koja izbija odozdo iz Groba Hristovog. Izlazeći van, patrijarh Sveti Oganj dijeli drugim crkvenim velikodostojnicima iz raznih zemalja i naroda, a oni ga dalje prenose hiljadama okupljenih u molitvi oko hrama. U posebnim svijećnjacima i posudama, raznim prevoznim sredstvima stići će taj Sveti Plamen u mnogobrojne države i mjesta u svijetu.

Svijet

Peskov: Ostalo je samo nekoliko kilometara

Oni koji su imali rijetku sreću i priliku da svjedoče tom veličanstvenom događaju, sa ushićenjem kazuju da je to nešto jedinstveno i ni sa čim uporedivo. Čuveni srpski trgovac, dobrotvor i zadužbinar Maksim Despić, "hadži Makso" (1836-1926) jedan od najistaknutijih Sarajlija svoga vremena, dva puta je išao na hadž u Jerusalim. On je vrlo slikovito opisao taj događaj u svojim memoarima, zaključivši: "Ko tu svečanost nije vidio, ne zna šta je pravoslavlje. To treba svaki imućan i pobožan hristijanin da vidi, pak onda da umre."

Na Prvom Vaseljenskom Saboru, održanom u Nikeji prije 1.700 godina (325. godine) određena su pravila za izračunavanje Vaskrsa kao pokretnog praznika, pa tako on mora biti poslije proljećne ravnodnevnice, u prvoj nedjelji poslije punog mjeseca i jevrejske Pashe, jer je Hrist raspet prije nje. Pored toga, ustanovljene su i tablice za tu komplikovanu računicu usklađivanja julijanskog solarnog i jevrejskog lunarnog kalendara. Na kraju je određeno da Vaskrs može pasti u razmaku od 35 dana i to između 22. marta i 25. aprila po julijanskom kalendaru. Pravoslavni princip da Vaskrs nikad ne može pasti prije jevrejske Pashe katolici su poslije uvođenja gregorijanskog kalendara 1582. odbacili i to je najvažnija tačka sporenja u "kalendarskom pitanju".

I po tim različitim "računicama" oba Vaskrsa, pravoslavni i katolički, povremeno padnu u isti dan, kao što je to u 21. vijeku bilo 2001 (15. aprila), 2004 (11. aprila), 2007 (8. aprila), 2010 (4. aprila), 2011 (24. aprila), 2014 (20. aprila), 2017 (16. aprila) i prošle, 2025 (20. aprila). U narednom periodu to će se desiti 2028 (16. aprila), 2031 (13. aprila) i 2034 (9. aprila).

OBIČAJI

Vaskrs nije tako bogat narodnim običajima kao Božić. Srpska pravoslavna crkva prihvatila je neke vajkadašnje narodne arhaične radnje i vjerovanja, dajući im hrišćanski karakter i tako ih vezala uz praznik Vaskrsenja u kojem je dominantan crkveni obred.

U pojedinim srpskim krajevima smatraju da se na Veliki petak za tren sve zaustavlja, i vode i vjetrovi, a zemlja zadrhti. Ponegdje se u znak tuge žene nisu umivale i češljale, dok su na drugim mjestima oblačile crninu i tako odlazile u Crkvu da cjelivaju Plaštanicu, koja, kao što znamo, predstavlja Hristov Grob. Njega su u krajevima uz nekadašnju vojnu granicu čuvali mladići pred ženidbu u narodnim nošnjama, a ponekad i u vojnim uniformama. Srbi iz Vrlike doseljeni u Srbiju donijeli su sa sobom iz svog starog zavičaja i tu jedinstvenu divnu tradiciju. U Popovom polju seljaci ništa ne bi radili sa ekserima ili kakvim oštrim predmetima, da ne bi povrijedili Hristove rane, a ni vino ne bi okušali, vjerujući da je ono na taj dan krv Hristova. Veliki petak ponegdje nazivaju i strašni praznik i samo jednom jedu tokom tog dana opšte tuge, žalosti i tišine. U crkvama su zvona "svezana", a na molitvu se poziva udarajući po dasci klepalom.

Košarka

Jokić pod znakom pitanja: Denver odmara glavne igrače

Uopšte je na mnogim stranama prekidan rad i u kući i u polju, sem što bi se poslije liturgije u hramu bojila vaskršnja jaja. Šaranje jaja se smatra religioznom radnjom, pa se za taj obred prethodno priprema molitvom. Mnoge su legende zašto se vaskršnja jaja boje u crveno, a jedna od njih je i ona da je ispod Hristovog raspeća bilo gnijezdo grlice sa jajima i da je Njegova krv kapala na njih, od čega su postala crvena. U okolini Leskovca bio je običaj da se za mušku djecu boje crvena jaja, a za djevojčice žuta. U krajevima zapadno od Drine, kada je kuća u žalosti jaja se kuvaju u kocelju da bi bila crna, a narod ih zove i kaluđeri. Jaja se boje uvijek izjutra "za visoka dana", a u vodu za kuvanje doda se i osveštane vodice. Ranije se crvena boja dobijala kuvanjem korijena biljke broć, a u 20. vijeku počelo se uvoziti i varzilo, boja od brazilskog crvenog drveta.

Vjeruje se da prvo obojeno crveno jaje ima čudotvornu moć i da će braniti kuću i čeljad tokom te godine od svih zala, tako što će ih na sebe primiti. Ono se posebno čuva i najčešće naziva čuvarkuća, mada ponegdje i drugačije, u Vojvodini - čuvarak, u Peći - krstaš, u Prizrenu - strašnik, u Leskovcu - izmamak, u Čajniču - čoban, itd. Čim se oboji nova čuvarkuća, prošlogodišnja se ponegdje razbije i tumači, ako je ono u ljusci ostalo cijelo i nepokvareno, tada će i naredna godina u domaćinstvu biti stabilna i napredna i čeljad biti zdrava i snažna. Ponegdje se čuvarkuća od prethodne godine da živini da je pojede. Ponegdje ga spale u peći, a u nekim mjestima se baca u rijeku, da bi ona s njim odnijela sve nesreće što su pale na njega umjesto na kuću u protekloj godini. Staru čuvarkuću u nekim seoskim sredinama bi izmrvili i stavljali u prvu brazdu proljećnog oranja ili u mravinjak da bi bila što bogatija žetva.

Na praznik, rano ujutro dugo zvone sva crkvena zvona da objave veliku radost Svetog Vaskrsenja Hristovog, dok narod vjerni žuri na Svetu liturgiju, gdje će se pojati: "Hristos Vaskrse iz mrtvih, smrću smrt pobijedi". U nekim krajevima ako dijete zadugo ne progovori, majke ga nose na Vaskrs ujutru da sluša zvonjavu "odriješenih" crkvenih zvona, pa će se i njemu jezik "odriješiti". Uz vaskršnja crkvena zvona djevojke se mole Bogu da im pošalje željenog mladoženju. Na mnogim mjestima se vjeruje da je veliki grijeh ne poraniti na Vaskrs ujutru i da će onaj ko se uspava cijele godine biti mrljav i slabo će mu šta ići za rukom.

Svijet

Do 11 sati 37,98 odsto Mađara glasalo na izborima

Na Vaskrs ujutro u mnogim mjestima čeljad se umiva vodom u kojoj je prenoćilo crveno vaskršnje jaje sa travom zdravac, a ponegdje se u tu vodu stavlja bosiljak, rutvica i kaloper. Čest je običaj da se crvenim jajetom djeca trljaju po obrazu da bi bila zdrava i rumena. U nekim selima prije svitanja vaskršnjeg narod sa sveštenikom nosi krst oko sela, a poslije se svi zajedno omrse i nazdravljaju i časte jedni druge. Imamo i običaj da čitavo selo organizuje zajednički vaskršnji ručak u crkvenoj porti ili ispod drveta - seoskog zapisa. Ponegdje, ali rijetko, Srbi i pucaju iz vatrenog oružja na Vaskrs.

Većina Srba će se omrsiti crvenim jajetom poslije Velikog posta koji traje 48 dana od Čistog ponedjeljka do Velike subote.

TRPEZA

Za Vaskršnju trpezu priprema se i pečenica na ražnju, obično na Veliku subotu, za koju se kaže i da je "gluva", jer se uz nju zbog žalosti za Hristom ne puca i ne veseli. Srpske domaćice pripremaju posebnu vaskršnju pogaču (kolač) u koju se prije pečenja utisne kuvano crveno jaje. Ona se različito naziva od kraja do kaja (kravljača, buzdovan, peretak, vitica, komka). Ponegdje domaćin taj kolač lomi i dijeli ukućanima uz vaskršnji ručak sa riječima: "Sve nam krslo i vaskrslo“.

Na sam praznik u nekim krajevima na prag kuće se položi sjekira čija je oštrica okrenuta prema vani, a mlađi ukućani pri izlasku iz kuće preskaču prag, trudeći se da što dalje doskoče, jer se vjeruje da će tada u tom domaćinstvu žito bolje roditi. Prije skakanja se sprovodio još jedan narodni obred, za koji se smatra da je neka vrsta pričešća. Naime, domaćica bi dan ranije umijesila hljeb i svi koji preskaču preko praga zagrizli bi po parčence od njega i to im je bilo umjesto nafore. U nekim šumadijskim selima na Vaskrs ujutru ukućani se "pričešćuju" tako što jedu pupoljke lijeske ili glogove listiće. To je posebno bilo često u zabačenim selima, gdje je crkva bila daleko, da bi se moglo ići na službu Božiju. Ima opet i običaja da čobani ne jedu vaskršnja jaja, da stoka ne bi dobila gute po tijelu.

Vaskršnje jaje ponegdje stavljaju u temelj kuće da bi bila zaštićena od zla, jer ono ima naročitu moć. Jaje je simbol plodnosti i iz njega, naoko mrtvog, razvija se klica novog života. Zbog te simbolike postoji tradicija da se u krilo tek vjenčanoj mladenki stavlja jaje. Ponegdje vjeruju i to da će roditi dvojke domaćica u čijoj se kući nađe vaskršnje jaje sa dva žumanca.

Zdravlje

Urađena prva transplantacija pluća u Srbiji

Prilikom tucanja jaja stvori se vesela atmosfera uz razne dosjetke, ali bude tu i varanja, jer pobjednik uzima puknuto jaje protivnika. Poneko poturi i drveno jaje, a drugi ispiju svježe jaje preko šotke i u njega sipaju rastopljen vosak koji se poslije stvrdne i da mu tvrdoću.

Stara tehnika šaranja jaja rastopljenim voskom uz pomoć naročitih šaraljica zove se batik. "Čest je običaj da se bira i najljepše šareno jaje. Ona budu raznovrsna i po ornamentici i po tehnici koja je primijenjena za bojenje. Čak bi poneki vješti i precizni kovači znali i potkovati jaje. Oduvijek je bio prestiž kod muškaraca pokazati kreativnost u izradi i ukrašavanju raznih domaćinskih predmeta, dok su se žene, a posebno djevojke, željele istaći u vezu, tkanju, pletenju i slično. Isto je važilo i za šaranje vaskršnjih jaja.

Legenda kaže da je nekad davno jedan srpski knez obećao da će za svoga sina nasljednika isprositi onu djevojku koja našara najljepše vaskršnje jaje. Mnoge djevojke nisu žalile truda da bi postale kneginje i pred knežev dvor je doneseno obilje najljepših vaskršnjih jaja.

Kod mnogih Srba postoji vjerovanje da duša umrlog na Vaskrs odlazi pravo u raj, jer su tada otvorena rajska vrata, kao što se i vrata carskih dveri u crkvenom oltaru drže otvorene cijele naredne sedmice. Ponegdje, poput Kosova ta vrata se tada čak i iskidaju. U nekim krajevima se od Vaskrsa do Trojčindana ne hvataju volovi u jaram, da grad ne bi tukao ljetinu.

Društvo

Haos na granicama: Novi sistem napravio kolaps, čeka se i do 9 sati

I drugi pravoslavni narodi poput Srba vrlo svečano, u dubokoj pobožnosti proslavljaju Hristovo vaskrsenje, praznik nad praznicima. Naravno svako ima i neke svoje posebnosti. Kada sveštenik kod Grka poslije ponoćne liturgije na Veliku subotu izađe sa "Svjetlom Hristovim", vjernici taj plamen svijećama prenose do svojih domova kao poseban blagoslov. Tradicionalno se za vaskršnji ručak poslužuje pečena jagnjetina na ražnju i slatki hljeb "curek", koji se servira sa crvenim, tvrdo kuvanim jajetom. Ujutro se prethodno omrse čorbom zvanom magirica, spravljenom takođe od jagnjetine, uz dodatak pirinča i kopra. Poslije toga se ukućani tucaju jajima uz riječi: "Hristos Anesti". Vaskrs u Rusiji još zovu i Pasha. Hramovi su obasjani raskošnom svjetlošću tokom veličanstvene vaskršnje liturgije. Na trpezi su obavezni kahlič, visoki slatki hljeb i pasha, sirna poslastica u obliku piramide. U Rusiji često za kaznu polivaju vodom one koji ne ustanu rano na Vaskrs. Nekad su takve čak nosili i bacali u rijeku, pa je crkva 1721. godine zabranila taj starinski običaj, pošto je bilo i smrtnih slučajeva kod neplivača, a i od promrzlina. Ukrajinci našarana jaja zovu pisanke, a Vaskrs Velikdan, kako su ga davno ponegdje i Srbi zvali. Porodična gozba se priređuje hranom, koju su u pletenim korpama nosili u crkvu na osveštanje. U Rumuniji je obavezan kozonak, slatki hljeb koji je umiješen sa suvim voćem i orasima. I Bugari imaju svoj kozonak koji je obavezan, kao i okupljanje rodbine.

Gruzini proslavljaju Vaskrs vrlo religiozno. U hramove nose ikone i svijeće, a na sam Vaskrs posjećuju groblja ostavljajući jaja i vino pokojnicima. Na trpezama je redovan hačapuri, dok je jagnjetina - čakapuli spremljena sa dosta aromatičnog bilja. Etiopski pravoslavci svoj Vaskrs zovu Fasika, uz službe u svojim Tevahedo crkvama. Na ponoćnu molitvu odlaze u grupama pjevajući pobožne tropare. Omrse se paprikašem od pilećeg mesa sa jajima, kojeg zovu dorovat, a posluži se i tradicionalna inđera. Na Kipru dok zvone neprekidno mnogobrojna zvona, na Vaskršnje jutro djeca pale vatre zvane lombardije. Pored čoreki peciva, spremaju flaones kolače od sira, nane i grožđica. U komšiluku se okupljaju veće grupe za čestitanje i tucanje jajima. Bjelorusi proslavljaju Vaskrs u nekoj tihoj pobožnosti. Tokom liturgije osveštava se i hrana, obično peciva u obliku životinja. Slavljenje Vaskrsa za njih je učvršćivanje trajnosti vjere pravoslavne, koju održavaju vjekovima.

VASKRS - USKRS

Skoro redovno oko praznika u našoj štampi, odnosno javnosti nameće se jedna lažna dilema, da li pravoslavni Srbi praznik Vaskrsenja Hristovog treba da zovu Vaskrs ili Uskrs? Tada razni lingvisti i drugi "mudraci" zaključe da je oboje ispravno, mada to nema nikakve veze sa postavljenim pitanjem. Naime, Vaskrs je najveći vjerski praznik Srpske pravoslavne crkve koja ga je ustanovila i slavi vjekovima i samim tim jedino je ona mjerodavna da kaže kako se zove taj njen praznik. A dileme nema, crkva ga zove Vaskrsom, kao što je propisala i tradicionalni pozdrav "Hristos vaskrse - vaistinu vaskrse", kojim se i potvrđuje taj najveći događaj u istoriji hrišćanskog svijeta. Etnolog Bosa Ristić tvrdi da su termin Uskrs Srbi usvojili od svojih katoličkih komšija, pogotovo oni urbani "učeni", želeći da se razlikuju od svoje seljačke braće, koji su praznik "po crkvenom" zvali Vaskrsom. Jer, em je Uskrs nekako modernije, em je "ispravno". Tako je kroz srpsko-hrvatski jezik u bivšoj zajedničkoj državi usvojena i "ravnopravna" latinica, koja je vremenom "pojela" ćirilicu. Nije tajna da se mnogim Srbima sve što dolazi sa zapadne strane čini nekako bolje i modernije. Pa za austrougarskog vakta bješe i takvih Srba koji su odbacivali krsnu slavu, a počinjali slaviti imendan, o čemu je pisao Ilija Ognjanović - Abukazem. Interesantno je da muslimani u Bosni i Hercegovini nikad neće pogriješiti kome od komšija treba čestitati Vaskrs, a kome Uskrs. Konačno, zašto nijedan Hrvat, recimo, nikad svoj Uskrs ne nazva Vaskrsom? Pa zar nas nisu decenijama isti lingvisti učili da su oba termina ispravna?

(Glas)